Planiranje Operacije Overlord započelo je mnogo ranije od same realizacije, još 1940. godine, gotovo odmah nakon njemačkog osvajanja Francuske, a intenziviralo se u studenom 1943., nakon Teheranske konferencije. Velika je odluka tada konačno pala - saveznički su se vođe složili da će invazija početi u proljeće 1944. godine. Bila je to odluka ‘zapisana u kamenu’ koja je imala ogromnu povijesnu težinu, jer o uspjehu njene realizacije ovisila je sudbina milijuna ljudi diljem okupirane Europe, ali i svijeta te budućnost poslijeratnog svjetskog poretka. Najveći teret te odluke na svojim je plećima tada nosio američki general Dwight D. Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga koji je bio ključna figura, kako u planiranju, tako i u izvođenju operacije Overlord.
Svaki njegov korak i svaki potez nosili su breme ekstremne odgovornosti, zbog čega je Eisenhower prije svake odluke pomno ‘vagao’, stavljajući na jednu stranu potencijalne vojne dobitke, a na drugu neizbježne ljudske gubitke. Svjestan da će i desetljećima kasnije čovječanstvo suditi njegovim tadašnjim odlukama, nije isključio niti mogućnost da neke od njih budu pogrešne, kao niti opciju da čitava operacija, iako godinama planirana, na frontu doživi fijasko. Svjestan golemog rizika čak je pripremio i poruku za slučaj neuspjeha operacije, u kojoj je napisao: "Naši hrabri ljudi učinili su sve što su mogli. Ako postoji ikakva krivnja ili propust za ovaj pokušaj, on je isključivo moj". Srećom, scenarij iz te Eisenhowerove poruke nije se obistinio.
Kako su loše vremenske prilike pogodovale saveznicima
Pod zapovjedništvom Dwighta Eisenhowera tog su se lipnja, prije 81 godinu, okupile snage dvanaest savezničkih država, većinu su činile američke, britanske, kanadske i francuske jedinice, a ostatak vojnici Belgije, Čehoslovačke, Grčke, Nizozemske, Norveške i Poljske te Australije i Novog Zelanda. Iako je najprije odlučeno da će ‘Dan D’ biti 5. lipnja, meteorolog britanske vojske, James Stagg, izvijestio je Eisenhowera kako je tog dana nad La Mancheom moguće olujno nevrijeme te je stoga odlučeno da se invazija odgodi za 24 sata. No, loše vremenske prilike ipak su pogodovale saveznicima jer su zavarale Nijemce. Naime, uvjeren da invazija u takvim vremenskim uvjetima nikako nije izgledna, glavni zapovjednik njemačke obrane, feldmaršal Erwin Rommel, poznat pod nadimkom Pustinjska lisica, uzeo je nekoliko slobodnih dana te je otputovao u Njemačku kako bi proslavio rođendan svoje supruge. U trenutku kada je general Eisenhower izgovorio povijesne riječi - "OK. We'll go!” , koje su označile početak Operacije Overlord i pokretanje najveće invazije u povijesti čovječanstva, feldmaršal Rommel nije bio u stožeru, pa je njemačka obrana od samog starta bila bez čelnog čovjeka.
Eisenhowerova zapovijed aktivirala je golemu, kompleksnu operativnu mašineriju, a o ishodu operacije koja je tada počela ovisio je čitav budući tijek Drugog svjetskog rata.
Iskrcavanje u Normandiji započelo je 6. lipnja – točno u 4 sata ujutro, pod okriljem mraka, preko 1200 zrakoplova iskrcalo je više od 23.000 američkih i britanskih padobranaca. Cilj je bio osvajanje strateških mostova, osiguravanje evakuacijskih puteva s plaža te stvaranje kaosa u neprijateljskim redovima. Nakon padobranskog desanta, uslijedili su zračni napadi i pomorsko bombardiranje, a potom i amfibijski desant. Mornarička operacija Neptun pokrenula je tada prema obalama Normandije najimpozantniju flotu koju je svijet ikada vidio. Gotovo 7000 plovila, uključujući 1200 ratnih brodova, više od 4000 desantnih čamaca i brojne trgovačke brodove, prevozilo je savezničke trupe. Golemom flotom, koja je uključivala osam savezničkih zemalja i 195.000 pripadnika mornarice, zapovijedao je admiral Sir Bertram H. Ramsay. Američki dio flote bio je usmjeren na plaže kodnih imena Utah i Omaha, dok su britanske i kanadske snage ciljale na plaže Gold, Juno i Sword. U 5 i 30 sati ujutro započelo je silovito pomorsko bombardiranje njemačkih obalnih utvrda. Uz podršku krstarica i razarača, američki bojni brodovi te skupina brodova britanske Kraljevske mornarice, zasuli su paljbom njemačke topničke položaje. Iako je predviđeno da će, kako bi se očuvao element iznenađenja, bombardiranje trajati samo sat vremena, to se ipak pokazalo nedovoljnim za potpuno uništenje njemačkih obrambenih položaja.
"Krvava Omaha"
S izlaskom sunca, valovi desantnih plovila krenuli su prema, osamdesetak kilometara dugom, obalnom pojasu Normandije koji su njemačke snage žestoko branile. Na plaži Utah stvari nisu išle prema planu. Snažne morske struje odnijele su američke vojnike oko dva kilometra južnije od planiranog mjesta iskrcavanja, no unatoč tome, oni su se do kraja dana ipak uspjeli probiti te uspostaviti kontrolu nad obalnim područjem. No, prava se drama tog dana događala na plaži Omaha, gdje su se američki vojnici našli ispred nišana njemačkih snaga koje su, sa svojih položaja na uzvisinama, otvorile paklenu vatru. Plaža je postala poprište najkrvavijih borbi koje su se vodile toga dana, zbog čega je i dobila zloglasni nadimak "Krvava Omaha". Gubici su bili strašni - broj poginulih, ranjenih ili nestalih američkih vojnika bio je veći od 2400. U konačnom probijanju njemačke obrane na Omahi ključnu su ulogu tada odigrale specijalizirane mornaričke jedinice za uništavanje prepreka (Naval Combat Demolition Units). Iako su bile pod neprestanom vatrom, čistile su prolaze kroz minska polja, no gubitci u njihovim redovima bili su golemi, na
Omahi čak oko 70 posto. U tim kritičnim trenucima bitke za plažu Omaha, važnu su ulogu imali i saveznički razarači. Nakon što je kontraadmiral Carletona F. Bryant s bojnog broda USS Texas uzviknuo: "Navalite svom snagom, momci! Ne smijemo više dopustiti da naši ljudi na plaži trpe pakao!", razarači su prišli sasvim blizu obali te su direktnom vatrom iz svojih topova zasuli njemačke bunkere, omogućivši tako pješaštvu da se pokrene i probije s plaže na visoravan. Kako je operacija bila isplanirana u vrijeme punog mjeseca, koji je omogućavao zrakoplovima noćnu navigaciju, podrška je dolazila i s neba – da bi spriječili dotok njemačkih pojačanja na bojište, preko 11.000 savezničkih zrakoplova tog je dana izvršilo oko 14.000 borbenih letova, bombardirajući željezničke pruge, mostove i ceste u sjevernoj Francuskoj.
Uz podršku topništva, tenkova i zrakoplovstva britanske su snage, uspjele preuzeti kontrolu nad plažom Gold, a kanadske su, iskrcavši se na plaži Juno, probile njemačke linije te su do sredine poslijepodneva i to područje stavile pod savezničku kontrolu. Prema svom cilju uspješno su napredovali i Britanci na plaži Sword. Unatoč Atlantskom zidu, glavnoj obrambenoj liniji atlantske obale tada okupirane Europe koja se sastojala od mreže bunkera i topničkih utvrda, do večeri 6. lipnja savezničke su snage probile njemačku obranu na svih pet plaža. Do kraja tog povijesnog dana na normandijske plaže iskrcalo se oko 156.000 savezničkih vojnika. Bio je to golem uspjeh, no cijena tog uspjeha bila je iznimno visoka - prema procjenama, broj poginulih, ranjenih i nestalih u redovima saveznika popeo se na 10300. Do 11. lipnja, na plaže u Normandiji iskrcalo se više od 326.000 pripadnika savezničkih snaga, više od 50.000 vozila i oko 100.000 tona opreme, a do kraja lipnja, te su brojke narasle na preko 850.000 ljudi, oko 150.000 vozila i 570.000 tona zaliha.
Bitka za Normandiju otvorila je put oslobođenju Francuske – krajem kolovoza te 1944. godine oslobođen je Pariz. No, ta najveća operacija iskrcavanja vojske u povijesti ratovanja, koja je trajala sve do 30. kolovoza, često se naziva i "početkom kraja" Drugog svjetskog rata, jer je spriječila Hitlera da prebaci trupe s francuskog bojišta na Istočni front, što je bila uvertira u konačan poraz Njemačke i bezuvjetnu predaju u svibnju 1945. godine.
U Normandiju su se iskrcali i zagrebački školarci
Nekada poprište krvavih bitaka, Normandija je danas jedna od najpoznatijih turističkih regija u Francuskoj koju svake godine posjeti oko 18 milijuna ljudi. No, osim pitoresknih ribarskih sela i srednjovjekovnih gradova te impozantnih gotičkih dvoraca, pozornost turista, koji dolaze iz svih krajeva svijeta, privlači ‘krvava Omaha’, najpoznatija od ukupno pet plaža u Normandiji na koje su se saveznici iskrcali tijekom Dana D. Godišnje ju posjeti oko milijun turista, a ovih su se dana na nju iskrcali i zagrebački školarci, koji su u sklopu studijskog putovanja OŠ Otok, iz novozagrebačkog naselja Sloboština, sa svojom razrednicom te profesorima iz francuskog jezika i povijesti proputovali Normandiju.
“Da bismo što bolje doživjeli ono što se prije više od osam desetljeća dogodilo u Normandiji, već smo u autobusu, na putu za Francusku, s velikom pozornošću odgledali film ‘Spašavanje vojnika Ryana’ koji nas je na neki način teleportirao u to teško, ratno vrijeme. Doživljaj je upotpunio posjet muzeju Overlord u kom se i danas čuvaju brojni, autentični djelići povijesti, osobni predmeti vojnika, oružje, tenkovi… Ono što nam je posebno probudilo emocije bila je posjeta memorijalnom groblju koje svjedoči o tragičnim sudbinama, jer to je najveće američko groblje u Normandiji na kom je čak 9387 grobova američkih vojnika poginulih tijekom bitke za Normandiju. Mnogi od njih poginuli su upravo na plaži Omaha po kojoj smo sada i mi koračali. Iako naoko sasvim obična plaža, osjećaj koji me obuzeo za vrijeme boravka na njoj sve je samo ne običan,
jer upravo su na tom mjestu živote izgubili mladići tek nešto stariji nego što smo mi danas. Ovakvim učenjem kroz praksu i putovanja na mjesta na kojima se pisala povijest stvaraju se znanja koja traju zauvijek”, kaže nam Masimo Leo Lacković, učenik 8c razreda, koji nam je sa školskog putovanja poslao i nekoliko fotografija koje je snimio u Normandiji, na mjestu najveće operacije iskrcavanja vojske u povijesti ratovanja.
FOTO Ovo je popis najboljih borbenih zrakoplova na svijetu: Teško su naoružani, izdržljivi...
Otvori KEKS Pay
Prekretnica II Svjetskog rata je Operacija Bagration, no vecina ni ne zna za nju. Isto u ljeto 1944, no u noj je unistena cijela grupa armija Njemacke. Normandija je mozda skratila rat za 2-3 mjeseca, ne vise.