Da je još na životu kuna bi danas slavila svoj 31. rođendan. Dan državnosti, 30. svibnja 1994., bio je dan kada se rodila ta hrvatska valuta. S njenim su uvođenjem svi iznosi izraženi u dotadašnjim HRD-ima postali 'kraći' za tri ništice, pa su se stoga u trgovinama napokon ponovo mogle vidjeti i jednoznamenkaste cijene. Budući da HRD u svojoj lepezi apoena nije imao niti jednu kovanicu, one su tek s dolaskom kune ponovo zazveckale u hrvatskim lisnicama. No i taj je 'sitniš' itekako imao vrijednost - kovanicom od 5 kuna mogla se te 1994. kupiti kava, ili kutija prosječnih cigareta, dvostruko manje stajale su novine, četiri kune bila je litra Supera, a za nekoliko su se kovanica mogli kupiti kruh i mlijeko.
Uoči puštanja u optjecaj nove hrvatske valute trezori su 'pucali po šavovima' - tek izašle 'ispod čekića', nove su kune i lipe, iza debelih vrata trezora, čekale službeno puštanje 'u život'. Po poslovnicama je trebalo rasporediti 4 tone kovanica te tonu i pol novčanica. Vrećice ispunjene kovanicama od 2 kune težile su čak 6,2 kg, a one pune kovanica od dvije lipe 1,84 kg. Da se tadašnja prosječna plaća od 1.000 kuna isplaćivala u kovanicama od jedne lipe, po nju bi se moralo doći tačkama, jer bi tih 100.000 kovanica težilo čak 70 kg, rekao je tadašnji direktor trezora Zagrebačke banke, Damir Mudrinjak, slikovito dočaravši 'težinu' nove hrvatske valute.
Povijesnog 30. svibnja 1994. kuna je rođena, a prvi guverner Narodne banke Hrvatske, dr. Pero Jurković, poželio joj je sreću i mirno more na njezinom putu u društvo stabilnih, svjetskih valuta. Time je u povijest bio ispraćen njezin prethodnik, hrvatski dinar- HRD koji je u optjecaju bio od 23. prosinca 1991. godine.
'Svečano puštanje u optjecaj kune završni je čin na trnovitom putu uspostave samostalne i suverene Hrvatske države', rekao je tadašnji predsjednik Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, koji je prvi hrvatske dinare zamijenio za kune i lipe te je za 2 milijuna HRD-a dobio 2.000 kuna. Izašavši iz Narodne banke s novom valutom u džepu, Tuđman se uputio do Trga bana Jelačića, gdje je u Manduševac ubacio novčić za sreću, a potom je u prodavaonici Kraš Bonbonniere, na Trgu, novom hrvatskom valutom kupio slatkiše – račun je iznosio točno 125 kuna i 8 lipa.
Slavlje, drvlje i kamenje
I dok su im se mnogi istinski obradovali, kovanice nove hrvatske valute, koje je dizajnirao akademski kipar Kuzma Kovačić, našle su se i na meti kritičara, o čemu je u članku o povijesti kune pisao naš novinar Žarko Ivković. Prigovaralo se da su novčići od 2 i 20 lipa vrlo slični te ih se stoga teško razlikuje. Bilo je prigovora i na odabir motiva na novčanicama i kovanicama, nekima je smetalo što niti jedan ženski lik ne krasi novčanice, a neki su smatrali da je kunin rep savijen na neprirodan način. Jezikoslovci su na jezik uzeli kovanicu od 5 kuna upozorivši da na njoj treba pisati „smeđi“, a ne „mrki medvjed“, jer je riječ „mrki“, kako su tvrdili, srbizam. Kritike nisu zaobišle niti papirnate novčanice - zbog sličnosti novčanica od 10 kuna s novčanicama od 10 maraka prosvjedovala je tada Bundesbanka, zbog čega je Hrvatska morala tiskati novu novčanicu, s promijenjenim osnovnim bojama.
Problema je bilo i zbog samog imena – kuna, jer u početku bijaše kruna. Naime, da će se trajni, hrvatski novac zvati hrvatska kruna, a njezin stoti dio banica, odlučila je u kolovozu 1991. komisija za izradu novčanica, koju je osnovao tadašnji predsjednik Tuđman. No, u svibnju 1993. deset zastupnika Zastupničkog doma predložilo je da se naziv kruna zamijeni nazivom kuna. To je izazvalo brojna negodovanja u Saboru te žestoke političke i javne polemike. Svi zastupnici HSLS-a zauzimali su se za krunu, među njima i Mate Meštrović, sin slavnoga kipara, koji je tvrdio da bi uvođenje kune imalo štetne posljedice na međunarodnom planu, jer bi se zbog kune Hrvatsku moglo povezati s nekadašnjom NDH, u kojoj je kuna bila službena valuta. No, zagovaratelji kune tvrdili su da je ona puno starija od NDH, navodeći da je kunino krzno služilo za plaćanje poreza još u srednjem vijeku te da se lik kune nalazio na hrvatskom kovanom novcu od 13. do kraja 14. stoljeća. Nakon burnih sjednica, 29. srpnja 1993. godine Hrvatski sabor je velikom većinom - 70 zastupnika za, 21 protiv, a 10 suzdržanih, izglasao kunu kao službenu hrvatsku valutu, dok je za stoti dio odabran naziv lipa.
I dok je njezin prethodnik HRD, kao privremena valuta, poživio samo dvije i pol godine, kuna je 28 godina bila simbol monetarne suverenosti Hrvatske, sve do 1. siječnja 2023. kada je Hrvatska ušla u eurozonu kao 20. zemlja u kojoj je euro službena valuta, a dva tjedna kasnije, kuna je prestala biti službeno platežno sredstvo u Hrvatskoj. Uvođenjem eura, u HNB je prikupljeno oko 470 milijuna komada novčanica kuna i oko 5200 tona kovanica koje su povučene iz optjecaja. Kovanice, koje građani mogu vraćati do kraja 2025., čuvaju se u vojnom hangaru te će biti prodane kao sekundarna sirovina. Oko 470 milijuna komada prikupljenih novčanica, svakodnevno se reže te pretvara u brikete, a sve 'papirnate' kune reciklirat će se tijekom sljedeće tri godine.
Otvori KEKS Pay
draga naša kuna