Dok se tenzije ponovno gomilaju na Bliskom istoku, iz Teherana stiže poruka koja zvuči kao ponuda – ali i upozorenje. Iran je, tvrdi zamjenik ministra vanjskih poslova Majid Takht-Ravanchi, spreman razgovarati o kompromisima oko nuklearnog programa. No, pod jednim uvjetom: Amerikanci moraju pokazati da su ozbiljni i otvoriti pitanje sankcija.
U razgovoru za BBC, Takht-Ravanchi je rekao da je “lopta u američkom dvorištu”. Ako su, kako kaže, iskreni – dogovor je moguć. Ipak, sve djeluje kao krhka ravnoteža. S jedne strane diplomacija, s druge prijetnje.
Američki predsjednik Donald Trump ponovno je zaprijetio napadima ako se ne postigne dogovor. U regiji se povećava prisutnost američke vojske, a prema nekim procjenama ondje je raspoređeno više od 40.000 američkih vojnika. Teheran poručuje da bi u slučaju napada američke baze bile legitimna meta.
Pregovori se zasad vode posredno, preko Omana. Prva runda održana je početkom veljače, a nova je zakazana u Ženevi. Obje strane zasad govore da su razgovori “pozitivni”, ali bez konkretnih pomaka. Iran nudi razrjeđivanje urana obogaćenog na 60 posto – što je razina vrlo blizu vojne – kao znak dobre volje. No, pitanje je hoće li to biti dovoljno.
Washington i dalje inzistira na potpunom prekidu obogaćivanja urana, dok Teheran tvrdi da je to “crvena linija” i kršenje njihovih prava prema međunarodnim sporazumima. Takht-Ravanchi kaže da tema “nultog obogaćivanja” za Iran više nije opcija o kojoj će razgovarati. Dodatna prepreka su zahtjevi SAD-a i Izraela da se u pregovore uključi i iranski balistički program. Iran to odbija. Kako tvrde, rakete su im bile jedina obrana kad su ih “napadali Izraelci i Amerikanci”.
Istodobno, situaciju dodatno komplicira unutarnja kriza u Iranu. Nakon brutalnog gušenja prosvjeda prošlog mjeseca, u kojima su prema organizacijama za ljudska prava stradale tisuće ljudi, Washington je zaoštrio retoriku i optužio režim za represiju nad vlastitim građanima. Teheran to odbacuje i tvrdi da razlikuje “mirne prosvjede” od nasilja. U svemu tome, jedna stvar je jasna – nepovjerenje je ogromno. Iran još pamti izlazak SAD-a iz nuklearnog sporazuma iz 2015., a ni Amerikanci ne vjeruju da će Teheran napraviti ozbiljne ustupke.
Regija, barem javno, zaziva izbjegavanje rata. Katar, Oman i druge zemlje pokušavaju posredovati, svjesne da bi novi sukob imao posljedice koje nitko ne može kontrolirati. Hoće li prevladati diplomacija ili nova eskalacija? Trenutno je sve otvoreno. Iran poručuje da ide u Ženevu “s nadom”, ali i s oprezom. A to je, čini se, jedina konstanta u ovom dugom i iscrpljujućem procesu.
Otvori KEKS Pay
