Spašavanje populacije morskih vidri u vodama Kanade, unatoč dobrim namjerama i uspjehu, stvorilo je probleme drugim morskim vrstama, ali i starosjedilačkim narodima, pokazala su istraživanja.
Naime, 1969. morske su vidre s Aljaske avionima prevezene u zaljev Checleseht u Britanskoj Kolumbiji, gdje je zadnji put morska vidra viđena 1929. godine. Biolozi su se nadali da će tako uspjeti obnoviti populaciju.
Hrane se rakovima i ježevima
Morske vidre živjele su nekoć na obalama Tihog oceana u velikom broju, no lov zbog njihova toplog krzna i luksuznih odjevnih proizvoda koji su se od njega pravili u Europi znatno su u 18. i 19. stoljeću prorijedile populaciju. Do 1911., kada su dobile određenu zaštitu, njihova se populacija smanjila na samo 2000 jedinki, no daljnji krivolov posve ih je istrijebio u Britanskoj Kolumbiji.
Stoga su se kanadske vlasti odlučile na projekt povratka morskih vidri u Britansku Kolumbiju, koji je imao i “predobre” rezultate.
Naime, od te 1969. godine i početnih 89 puštenih jedinki broj morskih vidri u vodama Britanske Kolumbije porastao je na oko 7000. A kako je njihova populacija rasla, druge morske vrste kojima se vidre hrane dovedene su u opasnost, uključujući rakove, školjke i druge morske životinje na koje su se oslanjale obalne zajednice starosjedilačkih plemena Britanske Kolumbije. Morske vidre su, štoviše, ubrzo iscrpile zalihe hrane na za njih odabranim dijelovima obale pa su se širile i na druga staništa. A u zaljevu Checleseht ostala je pustoš.
– Prije nego što su se vidre vratile, školjki raznih veličina i vrsta bilo je mnogo. Na tom području bile su neke od najboljih plaža sa školjkama, a sada kada su se morske vidre vratile, naša spremišta za školjke su prazna – kaže Hilda Hanson iz indijanske zajednice Kyuquot-Checleseht.
Takve izjave potkrepljuju i istraživanja koja su pokazala da je, samo godinu dana nakon što su se morske vidre proširile u nova područja Britanske Kolumbije, u tim vodama naglo smanjen broj morskih ježinaca, a populacija nekih vrsta školjaka kojima se morske vidre hrane smanjena je za čak 16 puta.
Sada znanstvenici i stanovnici ukazuju na to da je pri povratku vidri u Britansku Kolumbiju zaboravljeno na njihov suživot s ljudima koji su prije trgovine krznom dijelili s njima stanište tisućama godina, loveći ih zbog krzna za svoju odjeću, ali su i branili od njih svoja uzgajališta školjaka.
Osiromašeni stanovnici
Istraživanja potaknuta problemom prekobrojnosti morske vidre ukazala su na to da vidre nisu mijenjale prehranu na ovom području dulje od 5000 godina, a da su starosjedioci više od 10.000 godina jeli školjke. Dakle, postojao je suživot. Ljudi su gradili visoke zidove oko dijelova mora u kojima su uzgajali školjke, oko uzgajališta su vješali mrtve vidre kako bi uplašili ostale životinje, što je očito imalo utjecaja i održavalo ravnotežu između školjkaša potrebnih za ljudsku prehranu, morskih vidri i ljudi.
– Priča o očuvanju vidre dio je nasljeđa očuvanja kolonijalnog stila – ističe Anne Salomon, istraživačica sa sveučilišta Simon Fraser i pokretačica projekta Coastal Voices koja surađuje sa starosjedilačkim plemenima.
– Zaštita prirode od ljudi tretirajući odvojeno ljude i prirodu, a ne zajednički, daje prednost dobrobiti ugrožene vrste po cijenu osiromašenja autohtonih stanovnika koji su tisućama godina prije dolaska Europljana živjeli s vidrama, upravljajući njihovom populacijom tako da su i oni i vidre imali koristi od obilja školjkaša – ističe Salomon.
