O Igoru Mandiću osjećam dužnost pisati u tjednu kada smo ga izgubili i od njega se oprostili. Dužnost mi je nametnuta poštovanjem, divljenjem i prijateljstvom. Ali...
Oni koji su ga poznavali, cijenili, voljeli i čitali neće iz ovoga teksta o Igoru Mandiću saznati ništa novo. Takvima nije potrebno crtati što smo i koga izgubili.
Naslov je veleuman.Pa i bravar živi večno,a i autor isto.