Igor Mandić je živ jer ne može biti takvo vrijeme u kojem njega više nema

Naslov je veleuman.Pa i bravar živi večno,a i autor isto.

Živ je kao i Pofukova čestitost.

Kada je Vlado Gotovac 70-ih godina prošlog stoljeća osuđen u montiranom političkom procesu na dugotrajnu robiju, Igor Mandić je izjavio da književnost zbog toga neće propasti. Taj komentar pročitala sam od novinara koji je nekada radio u poznatim novinama.

Imam blagi osjećaj da je svijet već ljepši od kad nema mandića, a kad nestane pofuka i ostalih mrzitelja Hrvatske i Hrvata biti će nam kao u raju.

Za njim zale njemu slicni...proglasavati sve ostale nepismenim ili nesposobnim prepoznati velicinu je glupo...covjek je visedimenzionalno bice, a onaj tko pljuje po sebi i svima oko sebe dok se Hrvatska u krvi radjala je zaljenja vrijedan i ne moze poslije ocekivati postovanje...da je stvorena velika smrdija mozda bi bio svoj na svome ali je..i ga

Ovo je mjesto i vrijeme da se doista čovjek zapita nekoliko stvari: već pročitavši podnaslov, jer pretplatnik nisam pa mi je ostatak time nedostupan, autor je anticipirao intonaciju većine komentara koji će se pojaviti i oni se doista pojaviše, pa doista vrijedi postaviti pitanje kakvo je čitateljstvo izgradila novina u kojoj se cinizam novinarstva manifestira naguravanjem besmislenih modno-estradnih naslova s užasima ukrajinskih ratišta, sve ono neozbiljno i prazno se nameće nad tragičnim i krajnje ozbiljnim, zabrinjavajućim sadržajima, te k tome još i ljudima koji žele pročitati nešto pametno i ozbiljno takve članke uvjetuju plaćanjem. Ne leži li odgovornost djelovanja u zaglupljivanju naroda dugoročno na uredništvu? Zatim, dodatno se postavlja pitanje, a temeljim ga na autorovu predviđanju reakcija čitatelja na samu temu, čemu dalje uopće pisati za ovakvo čitateljstvo, pomno izgrađeno na plaćenim samopromotivnim člancima o navodnim celebrityjima naše sredine, skučenih obzora, zaglibjelo u konfliktu gospodarskih inhibicija i svekolikih kulturoloških dvojbi?! Pokojni Mandić bio je veliki intelektualac, jedan od nezamjenjivih i jedan od malobrojnih koji uopće mogu imati intelektualno pokriće za svoja stajališta, slagao se netko s njima ili ne. Kontradikcija i autocinizam prirodno proizlaze iz širine uvida uma prepunog informacija, pa je logično i Mandić često izvodio prosudbene vratolomije, ponekad i počesto se rugajući i samome sebi. To može razumjeti tek rijedak svat...

Bio je ravan Krleži, neovisan intektualac koji nema dostojne zamjene. U ovih trideset godina neovisne države još se nije našla zamjena za njega kao i za mnoge. Došlo je vrijeme šampiona banalnosti i osrednjosti kao i komentatora koji niti jednuu Madićevu knjigu nisu pročitali , ali zato o njima i njemu "imaju svoje mišljenje".

Pofuk je čista pričuva daleko od znanja profesionalca

Zanima me samo zašto se, da bi se napis Branimira Pofuka mogao pročitati u cjelosti, mora platiti i postati premium čitatelj. U poplavi ispraznih članaka i plasiranih propagandnih laži (poput one recimo o ruskim astronautima obučenim u skafandere s ukrajinskimm bojama), degutantnih i plitkih komentara ljudi koji jedva da znaju pisati, ovaj napis je sigurno osvježenje za sve koji teže razumu. Ako za razum treba platiti onda je društvo potpuno krahiralo.