Dok se vozim taksijem sa Sanjayem i slušam neki dalekoistočni melos, pojma nemam pjeva li moj vozač o nepravdama u tuđini i pokvarenim šefovima. A baš bi i mogao. Melankolični ritam nekako mi se ne čini dovoljno žestok za refleksiju gnjeva i frustracije. Neki "naš" možda bi odvrnuo Hladno pivo i "Šefa gradilišta" pa bi zatreštalo: "Šef je gradilišta danas bio jako nadrkan/Kao uvijek kad ga stisnu rokovi/Rek'o mi da se ne vučem ko crkotina/Ili da sutra nit' ne dolazim…" Da je Bosanac, što je do prije nekoliko godina bio stereotip bauštelca, pustio bi "Firmu ilegal" Dubioze kolektiv i zasiktao: "Šareni marketinški zidovi srama/prazna obećanja su najbolja reklama/na stolu komad hljeba, u snovima salama/sve u ime naroda, čist profit i zarada/Sva ova demokratija, samo birokratija/Zajednički tal, firma ilegal/Prazne retorike, bez razuma i logike/Sve im je egal, firma ilegal"… Značilo bi to da su mu se nekad negdje putevi ukrstili s nekim Marinom Hadašem, serijskim poduzetnikom sa serijskim "nepravilnostima" u poslovanju koje je tijekom godina, od 1996., kad sam pronašla da je registrirao prvu firmu, do danas, višekratno utvrdio Državni inspektorat.
U Njemačkoj je kazna za radnika na crno išla do pola milijuna Maraka.. U Hrvatskoj im ne naplate šta su zamračili!!