Da se zaista nalazimo u kriznoj situaciji, ako toga do sada i nismo bili svjesni, pokazale su nam prazne police trgovina nakon što je Vlada RH zamrznula cijene devet prehrambenih artikala. Dio trgovaca već je primjerice povukao šećer iz svojih trgovina jer ga ne žele prodavati po zadanoj cijeni čime će, poručuju, gomilati gubitke. S druge strane, građani su već na najavu pojeftinjenja mlijeka, šećera i mesa pojurili u nabavu i počeli puniti smočnice. Oboje dovodi, već je sada jasno, do nestašice. Kako će reagirati tržište i hoće li i dobavljači sniziti cijene i tako se prilagoditi trgovcima, koji upozoravaju da su dovedeni pred gotov čin, pokazat će (već skorija) budućnost.

Problem je u tome što je Vlada puna ideja na tuđi račun, dakle ograničavanje cijena - onako na prvu loptu - čini se kao uspješna mjera u zauzdavanju divljanja cijena hrane, ali... Trgovina je takva djelatnost gdje se "pricvrlji" marža na cijenu dobavljača, ako dobavljačke cijene su iznad cijene koju nametnula Vlada - što trgovina tu može učiniti, kad je ona krajnji da ne velim što... Trebali su uvesti te mjere u dogovoru s domaćim proizvođačima, da oni lifraju artikle po cijenama na koje trgovac može staviti neku min. maržu (par %) i da onda krajnja cijena, kad se ukalkulira PDV, bude točno ta koju Vlada nameće. Ovako je to kaos i trgovci su donekle u pravu, zašto bi oni prodavali pod muß artikle na kojima gube kune!?