Ploviti se mora! To svi znamo... Jedna od rijetkih dama uopće u Europi koja je kao časnica Jadrolinije plovila njenim najvećim brodovima još krajem sedamdesetih je gospođa Marica Njegovan. Iz tog su doba ostale naslovnice najpopularnijih magazina na kojima je za kormilom u bijelom časničkom odijelu, ali ostale su i lijepe, plave – morske uspomene. Danas u mirovini, u svojoj Kostreni nedaleko od Rijeke, ispričala je svoju životnu pomorsku priču. – A željela sam biti – frizerka (smijeh). Prva žena koja se kao časnica ukrcala na brod bila je Kaća, ali desetljeće prije mene. Ja sam bila druga nakon nje, a u tri desetljeća dama koje su upravljale brodom bilo je možda za nabrojiti na prste ruke. Ništa čudno, mi smo u obitelji svi pomorci. I svi iz iste škole! Tata Duško polagao je poručnički ispit u Pomorskoj školi Bakar, u nju je išao brat Nikola, išao je i brat Rajko. Suprug Emil išao je u tu školu, moja kći Ana išla je u istu školu, sin Danijel završio je tu pomorsku školu, a sad u nju ide i unuk Colin. Završio je prvi razred. U našoj su obitelji brodovi – sve! – smije se časnica Marica.