U medijima često čujemo riječi kultura i identitet, ali razmišljamo o njihovoj međusobnoj povezanosti. U razdoblju između dva svjetska rata, u kaosu političkih previranja, stvaranja novih država i novih ideoloških sukoba, upravo je kultura bila poveznica između osjećaja pripadnosti, zajedništva i otpora.
Upravo o tim temama razgovarali smo u novoj epizodi Podcasta projekta SNOVI s dr. sc. Suzanom Leček, koja je istaknula koliko je pojam kulture širok, ali i koliko duboko utječe na ideju nacije.
„Kultura ima puno definicija, naravno, a ona koja se vuče od Antuna Radića jest da je kultura sve što je čovjek stvorio da si život učini lakšim i ljepšim.“
Kultura je, prema njenim riječima, i neizostavan dio svake moderne ideologije. „Kultura je u svim modernim ideologijama. Ona je jedna sfera života. Ideologija je sustav koji tumači svijet oko nas i neke postavke kako se u njemu treba ponašati. Svaka uključuje kulturu.“ - pojašnjava dr. Leček.
Za dr. Leček, kultura je esencijalni, duhovni element nacije. „Nacija je zajednica koja možda živi ili ne živi u istoj državi. Ali, kultura je ono što ju povezuje i kultura je ono što ju razlikuje od drugih nacija, ono što pokazuje pravi duh nacije.“
Između ideologije i državnih granica
Kraj 19. i početak 20. stoljeća donose Europi nov pogled na nacionalne kulture, pri čemu svaka nacija sebe doživljava kao poseban entitet. Hrvatska se, pojašnjava Leček, u to vrijeme uklopila u europsku sliku. „Mi smo zapravo uklopljeni u taj prostor, ponašamo se potpuno u skladu kako se ponašaju ostali u Europi i ponašamo se očekivano, od 19. stoljeća otkada postoji ta koncepcija hrvatske kulture.“
Međutim, s osnivanjem Kraljevine SHS, nacionalni kulturni izraz nailazi na ozbiljna ograničenja. Hrvatska kultura u dvadesetim godinama, iako se još uvijek spominjala, bila je sve više potiskivana. „U Jugoslaviji postoji problem, hrvatska kultura 20-ih godina još nekako postoji, možemo još pričati o hrvatskoj kulturi, ali samo unutar države, prema van ne.“
Kontrola kulture i tihi oblici otpora
U politički nestabilnom okruženju, država je aktivno nastojala kontrolirati sve kulturne sfere, posebno u manjim sredinama. Usprkos nadzoru, postojali su načini očuvanja hrvatskog identiteta, a dr. Leček naglašava važnost i simboliku šutnje. „Šutnja je oblik otpora,“ kaže dr. Leček, napominjući kako su umjetnici i intelektualci i dalje pronalazili puteve za očuvanje kulturnog identiteta.
Ključnu ulogu u tome odigrale su udruge i građanske inicijative, koje su predstavljale jezgru tadašnjeg civilnog društva. „To je ono što bi danas zvali civilnim društvom, to je sfera koju država ne kontrolira izravno. To je također doba građanskog društva, udruge cvatu na sve strane, od kulturnih, prosvjetnih, humanitarnih, sportskih, lovačkih i vatrogasnih. Svi su u nekoj udruzi ili u nekoliko udruga.“
„Seljačka kultura“
Jedan od najvažnijih fenomena međuratnog razdoblja bio je pojam pučke, tj. seljačke kulture. Seljaštvo je postalo simbolom autentičnosti i najdublje izvornosti naroda. „Podrazumijeva se zapravo pučka kultura, oni bi tada govorili seljačka kultura. Zapravo, jako su se trudili da se taj pojam seljačko, što je bilo shvaćeno kao niže i manje vrijedno, podigne i postane ugledan.“
Ovaj pogled, utemeljen na ideji da selo nije imalo izravan utjecaj na državu, bio je dio šire europske nacionalne ideologije. Tradicijska kultura postaje i dio popularne kulture, čime građanstvo usvaja elemente folklornog naslijeđa. „Građanstvo oblači nošnje na građanskim zabavama ili tematskim zabavama. Oni koji imaju novaca kupuju nošnje, a na moderne ženske haljine se stavlja mali narodni vez.“
Proslave kao zrcalo i vizualizacija nacije
Nacionalne proslave predstavljale su poseban i iznimno važan oblik izražavanja identiteta i okupljanja. „Proslava vam pokazuje što ste, pokazuje vaš identitet i pripadnost nekoj skupini. Čovjek je društveno biće. On mora pripadati negdje i mora se osjetiti prihvaćeno od te skupine.“
Budući da Hrvatska nije imala vlastitu državu, izbor prigoda za slavlje bio je politički opasan i osjetljiv. Rješenje je, prema dr. Leček, donekle spontano nastalo oko 1935. godine, s obnovom političkog života. „Imate problem s izborom, što slaviti? To je donekle spontano ispalo, Maček je imao rođendan u sedmom mjesecu i dogodilo se spontano okupljanje u Zagrebu da mu se čestita.“
To okupljanje rezultiralo je nizom masovnih proslava, koje su ubrzo postale snažan simbol kulturnog otpora. „Počelo se od tada svake godine slaviti njegov imendan i rođendan, ali od iduće godine organizirano i jako masovno. Uz njegov rođendan slavi se i rođendan braće Radić. Tu se slavi u osnovi hrvatska kultura i hrvatski kulturni identitet.“
Emocije i simbolika bile su ključne u tim događajima. „Proslave idu upravo za time da izazovu jake emocije, ali pozitivne emocije. One moraju izazvati pozitivnu emociju zbližavanja i veselja, tako da se osjećate dobro jer ste tu kao neka zajednica.“
Masovne povorke
Masovne povorke su bile najvidljiviji izraz tog zajedništva. „Organiziraju se povorke bez kraja koje satima prolaze kroz Zagreb. U povorkama je sudjelovalo 111 000 ljudi.“ Proslave su bile preplavljene simbolima poput zastava, slavoluka i narodnih vezova na prozorima.
Noć je donosila prizore, koje su svjedoci opisivali kao čarobne. „U povorkama nose baklje, lampione, pale se svjetla duž puta, vatre po brdima, a na moru i po otocima krijesovi.“ Upravo ti trenuci su, prema dr. Leček, bili trenuci u kojima se apstraktna ideja nacije doživljavala fizički i opipljivo. „Vi tu doživite konkretno zajedništvo, stojite iza zajedničkog simbola, gledate ta svjetla kako se pale i vidite naciju.“
Na kraju razgovora, dr. Leček zaključuje da su ti povijesni događaji više od zanimljivosti, oni su podsjetnik na važnost zajedništva i simbolike te lekcija koju bismo trebali usvojiti. „Sjajno su to organizirali i mislim da imamo od koga učiti. Na žalost, ne učimo, ali tradicija nam je u svakom pogledu zapravo bogata, dobra, vrijedna sjećanja i vrijedna učenja iz nje.“
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom
Otvori KEKS Pay
