Zoran Milanović, s povijesne distance od 13 dana, komentirao je Thompsonov koncert na Hipodromu. Lukavo. Nije želio o tome govoriti vruće glave, nego promišljeno. O tome je govorio u svojevrsnom političkom gemištu nastalom iz njegova nesumnjivog partizanskog stava o pozdravu ZDS, koji za njega i dalje ostaje crn, ali je završio pomirljivim stavom da je "zabranjeno voće atraktivno", te kazao da je "možda rješenje da se to počne malo ignorirati... Prošlo je skoro sto godina". Održao je i političko predavanje o HOS-u, pohvalio Tuđmana, koji je HOS ukinuo. No, nije objasnio kontekst te situacije s početka rata.
Očekivali su ljevičari da bude kaos pa da kažu "vidiš to treba ugušiti u krvi" kao što su nedužne ubijali i zatvarali od 1945. do 1990. Kad ono na Hipodromu: vjera, ljubav i donovina. I još najvažnije sve je manje populacije u RH, kojoj mogu prodavati tezu o "neoustaštvu". Ljevica gubi tlo pod nogama i smisao postojanja, jer više ne mogu vladati na temelju teze o "unutarnjem i vanjskom neprijatelju."