Andrej Plenković dao je svima do znanja da ide i po četvrti mandat. U prvih deset godina, toliko se uživio u svoju ulogu nedodirljivog vladara Hrvatske da ne može zamisliti vlast bez sebe, kamoli sebe bez vlasti. Ako mu je skromnost, ili poniznost, kako se to pobožnije i politički korektnije govori, bila vrlina prije nego što je ušao u politiku, u političkom životu dao se uvjeriti da do nje više ne drže ni drugorazredni političari. Vlast se na svim stranama svijeta očituje kao demonstracija moći, a ne kao služenje narodu. Hrvatska je sve manje izuzetak od toga pravila koje u elitnim demokracijama, a ne samo u našem nedemokratskom susjedstvu, poprima karikaturalne razmjere. Treba li četvrti kat svoje velebne zgrade dizati u ortaštvu s Markom Perkovićem, spada u političke nepoznanice, možda i slučajnosti, ako ne i tajne, hrvatske politike Je li se Andrej Plenković spetljao s Thompsonom da zaštiti politički brak koji se klima, što pod utjecajem njegove dugogodišnje vladavine koja troši i najbolje vladare, što pod teretom ambicije koja se izražava kao agresivnost prema oponentima, a što pod pritiskom građana koji u većini misle da vodi zemlju u krivome smjeru? Kad opet stane pred matičare na biralištu, za dvije godine ili, možda i ranije, ako procijeni da nema što čekati i gubiti vrijeme, moćni ženik mogao bi se naći u položaju starog momka kome su udavače već zaručene.
Aktualni premijer ide po četvrti mandat, ali čeka li ga tu Milanović? Povratak Zorana Milanovića na Markov trg izazvao bi veće odjeke u hrvatskoj politici nego njegov odlazak
Otvori KEKS Pay
