Ljudi moji, je li to moguće?! U trenutku dok s krvlju stotina tisuća Ukrajinaca i Rusa na svojim rukama Putin nesmiljeno gazi Ukrajinu, vodeći usput energetski rat s EU – splitski Hajduk potpisuje sponzorski ugovor s Lukoilom, drugom najvećom ruskom naftnom tvrtkom!
Ne mogu se sjetiti nijednog sličnog primjera – a da nije iz Srbije – da u vrijeme dok svi bježe od sponzorskih ugovora s ruskim gigantima, neki klub srlja u ugovor iz kojeg će možda već sutra morati bježati, a kojim biti trajno obilježen. Dok se svi pokušavaju iskrcati s ruskog tankera koji tone, Hajduk se na njega ukrcava! Dobro, istina, Lukoilov naftni Titanic još nije punom snagom udario u ledeni brijeg sankcija, no to je samo pitanje dana, koliko god vješto lobirali i podmazivali. Naravno, nije bitan Lukoil sam po sebi, već pitanje – koga ta tvrtka sad zapravo predstavlja? Naravno, ne većinskog vlasnika, Vagita Alekperova. Svaki oligarh sve duguje blagonaklonosti Kremlja, kojem se moraju prostrijeti kad god hazjajin tako kaže. Svaka neposlušnost, nedajbože politička ambicija skupo se plaća. Svakog od njih babuška je još u zipki upozorila da je u Rusiji u svakom momentu mnoštvo otvorenih prozora na kojem im svaki propuh može trenutačno odnijeti život.
Ne vidim tu ništa neobično, pa skoro polovica sabora su Putinovi patuljci koji su glasali protiv Ukrajine. A Ruskog i Srpskog kapitala kod nas koliko želiš, uključujući ove novine...