Vremenski strojevi možda se doimaju prikladnijima za stranice znanstvene fantastike nego za laboratorije fizike, no stručnjaci tvrde kako bi ta tehnologija jednoga dana mogla postati stvarnost. Istraživači su, naime, iznijeli način na koji bi putovanje kroz vrijeme moglo funkcionirati u stvarnosti, oslanjajući se na zakone kvantne fizike. Premda njihova metoda neće omogućiti ljudima da se vrate u doba dinosaura, znanstvenici smatraju kako bi moglo biti izvedivo slati poruke u prošlost.
Prema njihovim tvrdnjama, ta zapanjujuća tehnika funkcionirala bi nalik onoj prikazanoj u znanstvenofantastičnom spektaklu Interstellar redatelja Christophera Nolana. U filmu astronaut, kojega tumači Matthew McConaughey, šalje poruku svojoj kćeri u prošlost pomicanjem kazaljki na njezinu satu.
Iako stvarnost ne bi bila toliko filmski dojmljiva, istraživači drže kako taj takozvani ”kauzalni krug” nalikuje načinu na koji bi pravo putovanje kroz vrijeme moglo djelovati. Suautor studije, dr. Kaiyuan Ji sa Sveučilišta Cornell, pojasnio je za New Scientist: „Otac se sjeća kako kći dešifrira njegovu poruku iz budućnosti. Stoga samome sebi može dati upute o najboljem načinu kodiranja te poruke.”
Koliko god zvučalo iznenađujuće, u zakonima fizike, kako ih danas razumijemo, ne postoji ništa što bi putovanje kroz vrijeme činilo nemogućim. Prema općoj teoriji relativnosti, najpreciznijem opisu svemira kojim raspolažemo – sve se kreće kroz tkivo prostora i vremena određenom putanjom. Jedna od mogućih putanja naziva se zatvorena vremenska krivulja (CTC). Objekt koji se kreće takvom putanjom najprije odlazi u budućnost, a zatim se vraća u prošlost, završavajući točno ondje gdje je i započeo.
Zakoni fizike dopuštaju postojanje takvih petlji, no njihovo stvaranje u velikim razmjerima zahtijevalo bi izobličenje prostor–vremena uz doslovno beskonačnu količinu energije. Ipak, na iznimno malim razinama, strukture nalik CTC-ovima mogle bi spontano nastajati u skladu sa zakonima kvantne fizike, piše Daily Mail.
Na kvantnoj razini dvije čestice mogu postati „isprepletene” (entangled), što znači da događaji koji zahvaćaju jednu trenutačno utječu i na drugu, čak i ako su udaljene svjetlosnim godinama. Jedno od mogućih objašnjenja tog fenomena, koji je Einstein nazvao „sablasnim djelovanjem na daljinu”, jest pretpostavka da jedna čestica zapravo šalje poruke unatrag kroz vrijeme drugoj. Umjesto da se pretpostavi kako su dio jednoga golemog sustava ili da razmjenjuju informacije brže od brzine svjetlosti, njihova „osjetljivost” može se objasniti time da primaju poruke iz prošlosti koje im govore kako reagirati u budućnosti.
Još 2010. godine znanstvenici su osmislili način oponašanja zatvorenih vremenskih krivulja pomoću isprepletenih čestica. Profesor Seth Lloyd, kvantni fizičar s Massachusetts Institute of Technology, opisao je taj proces riječima: „To je bilo kao da pošaljete foton nekoliko nanosekundi unatrag kroz vrijeme i natjerate ga da pokuša ‘uništiti’ samoga sebe iz prošlosti.”
Takav sustav nalikuje telefonu s izravnom vezom prema uređaju iz nekoliko trenutaka ranije. U teoriji, mogao bi se iskoristiti za slanje poruka vlastitom „ja” u prošlosti. Međutim, kao i kod stvarne telefonske linije, veza unutar CTC-a ne bi bila savršena. Šum i smetnje otežavali bi prijenos informacija sa stopostotnom točnošću. Kako ističe profesor Lloyd: „Nitko još nije izgradio stvarnu, fizičku zatvorenu vremensku krivulju, a postoje razlozi za vjerovanje da je to iznimno teško. No svi su komunikacijski kanali podložni šumu.”
U tom kontekstu zanimljiv uvid dolazi upravo iz Interstellara. U novom radu, prihvaćenom za objavu u časopisu Physical Review Letters, Lloyd i njegovi suradnici navode: „Otac, koji se nalazi u budućnosti, može prizvati sjećanja na događaje kojima je svjedočio, uključujući i način na koji je kći dešifrirala poruku koju tek treba poslati. Stoga je razumno pretpostaviti da će se pri kodiranju poruke osloniti na to sjećanje kako bi povećao učinkovitost komunikacije.”
Drugim riječima, ako ste već vidjeli kako netko pokušava protumačiti vašu nejasnu poruku, znat ćete kako je oblikovati tako da bude razumljivija. Čak i uz izrazito „šumnu” vezu, poruka poslana unatrag kroz vrijeme mogla bi ostati čitljiva. Pomalo neobičan zaključak jest da bi takve poruke mogle biti jasnije od onih poslanih u uobičajenom vremenskom slijedu.
Iako stvarna zatvorena vremenska krivulja još nije ostvarena, profesor Lloyd smatra kako bi se ova ideja relativno lako mogla pretvoriti u kvantni eksperiment. Takva bi istraživanja omogućila znanstvenicima dublje razumijevanje prijenosa informacija kroz „šumne kanale”, ali i potencijalno unaprijedila komunikacijske tehnologije u stvarnom svijetu.
Otvori KEKS Pay
