U najnovijoj epizodi emisije "Sve u 16" na Večernjakovoj televiziji razgovarali smo o "vječitoj" hrvatskoj dilemi: ustaše ili partizani. Već sam odabir teme može biti predmet rasprave: trebamo li se i dalje baviti problematikom Drugoga svjetskog rata i poraća ili trebamo zaboraviti tu razmjerno nedavnu prošlost i posvetiti se samo onome što je danas relevantno ili što može biti važno za budućnost? Netko će reći da su takvi razgovori gubitak vremena i da trebamo gledati prema onome što je sada i što tek dolazi, drugi će braniti stav da bez razumijevanja prošlosti ne možemo shvatiti ni sadašnjost, a kamoli predvidjeti budućnost. Treći će možda – a među njih spadam i ja – reći da raspravljajući o razdoblju NDH i socijalističke Jugoslavije ne analiziramo što je bilo, već govorimo o sebi danas, jer čemu služi povijest ako ne tome da uz njezinu pomoć gradimo vlastiti, sadašnji identitet?
Dok ćemo lako priznati da o starijoj hrvatskoj povijesti znamo malo ili ništa, dotle ćemo o ustašama i partizanima 'znati' sve, kao o nogometu
Komentara 21
Svi se sjećamo 1998. godine: Tuđman je bio bolestan, završila je mirna reintegracija, na Eurosongu nas je predstavljala Danijela Martinović, osvojili smo broncu u Francuskoj, počeo je rat na Kosovu, Titanik je dobio 11 Oscara...e, tada je bilo 80 godina od kraja 1. svjetskog rata, o kojem nitko nikada nije pričao. Iako je tada propala Austo-ugarska, ušli smo u Kraljevinu SHS, pobijeni su ljudi na Trgu bana Jelačića itd. Zašto je prvi svjetski rat oduvijek davna prošlost, a drugi svjetski rat i dalje traje?
Da, ti govoriš najviše o sebi vječitim pljuvanjem po Hrvatskoj, porfirijev pulenu.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Zašto niko ne piše o 30 godinama prošlog stoljeća kada su masovno iseljavali Hrvati iz Hrvatske i na njihova imanja naseljavali Srbijance a ne mali broj obitelji jednostavno nestalo preko noč i na upit gdje su im je rečeno da su otišli u Ameriku i svoje imanje prodali zna se kome. Mi koji smo poodmsklih godina smo to čuli od onih koji su to sve vidli na svoje oči.