Početak 2026. godine Europsku je uniju dočekao nespremnu. Povratak europskih diplomata i dužnosnika u Bruxelles nakon blagdana poklopio se s nizom poteza američkog predsjednika Donald Trump koji su, kako piše Politico, razotkrili duboku stratešku slabost Europe i njezinu nesposobnost da se prilagodi novoj globalnoj stvarnosti. Američka operacija usmjerena na uklanjanje Nicolása Madura s vlasti u Venezueli zatekla je europske institucije bez jasnog odgovora.
Ubrzo su uslijedile nove provokacije: dovođenje u pitanje NATO-a, prijetnje Iranu i Kubi te izjava da Sjedinjene Države moraju preuzeti Grenland radi vlastite sigurnosti, bez obzira na stav saveznika. Trumpova tvrdnja da mu „međunarodno pravo nije potrebno“ postala je simbol politike sile koja sve manje mari za pravila. Upravo tu, upozorava Politico, leži egzistencijalni problem Europske unije. EU je izgrađena na pravu, normama i institucionalnoj stabilnosti. Ona je najveći proizvođač međunarodnih pravnih akata na svijetu, ali u poretku u kojem dominantna sila otvoreno odbacuje međunarodno pravo, europski model gubi političku težinu. Pravo bez moći postaje krhko.
Unatoč ozbiljnosti situacije, europski čelnici još uvijek nisu otvoreno raspravili strateško udaljavanje Sjedinjenih Država od svojih tradicionalnih saveznika. Razlog za to, prema diplomatskim izvorima Politica, jest Ukrajina. Europa je i dalje sigurnosno ovisna o NATO-u i američkoj vojnoj podršci te se boji da bi otvoreni sukob s Trumpom mogao ugroziti mogućnost postizanja primirja s Rusijom.
Iako se govori o mogućem mirovnom okviru u kojem bi SAD imao ulogu vojnog jamca, američke obveze ostaju nejasne. Zajedničke izjave saveznika ne prate konkretna jamstva, a Rusija još nije ni prihvatila ponuđene okvire. U takvom kontekstu, europska šutnja nije znak stabilnosti, već straha. Problem je, međutim, dublji. Bez otvorene političke rasprave o novom stanju Zapada, europski lideri teško mogu osigurati potporu javnosti za ozbiljnu promjenu vanjske i sigurnosne politike. Govoriti o „strateškoj autonomiji“ bez jasnog plana i političke volje ostaje prazna fraza.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron jedan je od rijetkih koji su otvoreno upozorili da Sjedinjene Države sve više djeluju prema logici sfera utjecaja i napuštaju međunarodna pravila koja su same stvarale. No Macronova politička slabost kod kuće ograničava njegov utjecaj u Bruxellesu, gdje više ne postoji snažan, jedinstven glas Europe. Istodobno, europska marginalizacija vidljiva je i izvan Ukrajine. U Gazi EU nema ozbiljnu ulogu unatoč tome što je najveći donator pomoći. U Iranu, europski odgovor na prosvjede svodi se na oprezne izjave. Čak su i reakcije na događaje u Venezueli bile rascjepkane i neujednačene, što dodatno naglašava unutarnje podjele Unije.
Američki izazov svjetskom poretku noćna je mora koja seže daleko izvan Bruxellesa. Britanski premijer Keir Starmer, i sam odvjetnik, prije dolaska na vlast kritizirao je Trumpovo nepoštivanje međunarodnog prava. Sada može ponuditi samo najslabije komentare, odbijajući se izjasniti o zakonitosti operacije u Venezueli. "Kakvu polugu utjecaja možemo imati nad Rusijom kada se ne protivimo kada SAD to čini u Venezueli?" upitao je jedan europski diplomat.
Čak i kad je riječ o Trumpovim ambicijama da preuzme Grenland - dio teritorija Danske, članice NATO-a - Europljani su svoje odgovore sročili najblažim mogućim terminima. "Zakon je jači od sile", bilo je najbolje što je von der Leyen uspjela izreći. Nije jasno je li u pravu. "Svijet se više ne temelji na europskim vrijednostima", zaključio je visoki diplomat. "Svijet funkcionira potpuno drugačije. Europa mora pronaći svoj put."
Šokantan plan Trumpa kako bi se dokopao Grenlanda: Pogledajte koliki novac nudi, ali uz jedan uvjet
Vojna slabost Europe, gaženje međunarodnog prava, zakon jačega, formula "zavadi pa vladaj", nerekidna najezda migranata koji žele smišljeno i planirano porobiti i preuzeti Europu, ne treba Nostradamus koji će reći "Europa nestaje, snalazite se tko i kako umije". Umjesto da Europa ima potporu za nikada veće zajedništvo da bi održali koliku toliku snagu, u zemljama vladaju destruktivni elementi a posebno u Hrvaskoj, koji žele obnoviti tamnicu naroda i Hrvatsku gornuti u ralje zvijeri iz kojih smo se u posljednji trenutak iščupali.