Žene koje u svojim matičnim zemljama ne mogu napraviti pobačaj na zahtjev jer je on zabranjen ili je pristup njemu značajno otežan iako nije zabranjen sada će taj medicinski zahvat moći napraviti u nekoj od zemlja EU, a troškove će pokriti EU fond. Tu odluku je donijela Europska komisija koja je prihvatila zahtjev građanske inicijative "My Voice, My Choice" koja je prikupila 1,2 milijuna potpisa građana EU, uključujući više od 60.000 potpisa iz Hrvatske. Prikupljenim potpisima tražilo se da se ženama u čijim je zemljama pobačaj zabranjen ili otežan omogući da ga naprave negdje drugdje te da troškove toga pokrije zasebni EU fond.
Iako nije prihvaćen zahtjev građanske inicijative "My Voice, My Choice" da se u tu svrhu osnuje zaseban fond koji bi omogućio svim ženama u EU pristup sigurnom, dostupnom i zakonitom pobačaju, što je nedavno podržao i Europski parlament, Komisija je odlučila da se u navedenu svrhu koristi postojeći EU fond, za koji je novac odobren. Riječ je o Europskom socijalnom fondu plus (ESF+) u kojem zemlje članice od 2021. do 2027. na raspolaganju imaju 142,7 milijardi eura. Zemlje same odlučuju za što će taj novac koristiti, a sada ga, odlukom Komisije, ako to žele, mogu koristiti da bi pokrile zdravstvene troškove žena kojima je u njihovim matičnim zemljama onemogućen pristup sigurnom pobačaju. Hoće li neka zemlja novac iz spomenutog fonda koristi za plaćanje troškova pobačaja ili ne, njezina je dobrovoljna odluka, a do sada je 10 zemalja EU podržalo zahtjeve građanske inicijative "My Voice, My Choice".
Hrvatska nije među tim zemljama, a pobačaj je u Hrvatskoj iako legalno dozvoljen, zapravo onemogućen jer više od 60 posto liječnika ima priziv savjesti. Vlada se o ovoj problematici tijekom proteklih mjeseci nije izjašnjavala, a nisu komentirali ni ono što im je prije koji mjesec iz Bruxellesa poručila pjevačica Severina Vučković, kada je predala hrvatske potpise prikupljene tijekom građanske inicijative "My Voice, My Choice". Ona je predajući potpise kojima se za sve žene u Europi traži pristup sigurnom pobačaju, kazala da je to ujedno i "zahtjev da žene u 21. stoljeću u najrazvijenijem djelu svijeta konačno postanu ravnopravne"
Odluka Komisije da prihvati zahtjev građanske inicijative "My Voice, My Choice" zapravo znači da bi država članica u kojoj su propisi liberalniji mogla osigurati pobačaj ženama iz zemlja u kojima su propisi restriktivniji, a troškove za zdravstveni sustav pokrili bi se iz Europskog socijalnog fonda. Građanska inicijativa je pokrenuta jer u Europi 20 milijuna žena nema siguran pristup pobačaju. U Hrvatskoj pobačaj formalno nije zabranjen, no u stvarnosti on je teško provediv, jer 60 posto liječnika, zaposlenih u javnim bolnicama ima prigovor savjesti. Iako su bolnice dužne osigurati pružanje te legalne medicinske usluge, u praksi to nije tako, pa ima bolnica u kojima se pobačaj ne može obaviti jer svi ginekolozi koji u njoj rade imaju prigovor savjesti. Žene su zbog toga prisiljene putovati u druge gradove, što je za mnoge veliki financijski zadatak, kao što je veliki financijski izdatak za mnoge od njih i izdvajanje 500 eura, koliko pobačaj može stajati.
Pitanje pobačaja zadnjih se godina iz zdravstvenog prometnulo u ideološko pitanje, pa je sve više zemalja u kojima su žene meta raznih pro-life skupina i desno orijentiranih političara koji traže apsolutnu zabranu pobačaja, pa čak i njegovu kriminalizaciju. Ženska prava izborena prije 100 godina svakim su danom sve više ugrožena jer grlati zagovornici zabrane pobačaja, mahom muškarci, smatraju da su oni ti, a ne žene, koji trebaju odlučivati o ženskom tijelu i životu. Stvari su otišle toliko daleko da se u nekim zemljama, poput SAD-a, liječnici ne usude raditi ni medicinski opravdane spontane pobačaje, jer se izlažu riziku od odlaska u zatvor. Zbog pobačaja se u zatvor može ići na Malti, u poljskim bolnicama žene umiru jer je pobačaj u toj zemlji zabranjen, a kako izgleda kada ženama netko drugi, mahom muškarci, određuju što (ne)će raditi sa svojim tijelom, najbolje govore podaci Svjetske zdravstvene organizacije koji procjenjuju da godišnje 39.000 djevojaka i žena u svijetu umre zbog posljedica nesigurnih, odnosno ilegalnih pobačaja. Prema podacima Centra za reproduktivna prava žena, 40 posto žena u svijetu živi u zemljama s restriktivnim zakonima o pobačaju, a 2023. je pobačaj bio strogo zabranjen u 22 zemlje. U 77 zemlja mogao se obaviti na ženin zahtjev, a još u 12 iz širokih društveno-ekonomskih razloga. No čak i u zemljama u kojima je pobačaj legalan, u koje barem nominalno spada i Hrvatska, mogu postojati brojne prepeke da se on obavi počevši od liječničkog prigovora savjesti preko cijene zahvata pa sve do traženja roditeljskog ili bračnog pristanka.
Otvori KEKS Pay
Kako je ovaj članak napisan s pomaknutim sustavom vrijednosti. Sloboda dolazi u paru s odgovornošću. Tvoje tijelo je tvoje, a djetetovo je djetetovo. Postoje medicinske indikacije koje moguće kompliciraju ovu raspravu, ali ako su i dijete i žena zdravi, onda je odgovornost žene da dijete iznese, obzirom da je slobodno stupila u odnos. Sloboda za sobom povlači odgovornost i krajnje je vrijeme da se posljednja obespravljena skupina ljudi (neodređena djeca) dokopaju svojih ljudskih prava koje su im na odvratan i beskrupulozan način oduzeta.