Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ekohrana mnogima je nedostupna zbog malih mirovina i plaća

Kilogram batata prodaje po 15 kuna, graha po 40, a brašna od 10 do 12 kuna. Zbog malih površina prinosi nisu veliki pa nema ni prevelike zarade
29. kolovoza 2011. u 19:19 2 komentara 24 prikaza
'04.05.2011., Donja Dubrava- Josip Sabol iz Donje Dubrave, najbolji je proizvodjac luka u Medjimurju.  Photo: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL'
Foto: 'Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL'

- Novcem za koji kod nas kupite tri kilograma paprike, u Danskoj biste mogli kupiti samo jedan komad. Naravno, za nekoga tko ima tisuću kuna mirovine ili prima minimalac, puno toga je preskupo, pa onda i ekološki uzgojeno povrće - brani ekoproizvođače i njihove cijene Slavica Šegović iz Ivanovca.

Obiteljskog gospodarstvo Šegović primilo je nakon tri godine kontrole ekomarkicu koju dodjeljuje tvrtka Bioinspekt iz Osijeka. Na hektar i pol zemljišta pod kontrolom uzgajaju žitarice, grah, batate, heljdu...

- Mnogi me pitaju isplati li se to. Ne treba razmišljati samo o profitu. Radeći na polju uživam, dolazim s voljom i uopće ne osjećam umor - ističe Slavica, koja je nekad radila u GK Međimurje.

Obitelj Šegović bavila se i mljekarstvom, a onda su se okrenuli povrtlarstvu. Prodaju uglavnom sve što i proizvode, a po njihovo brašno, grah i batate na čakovečku tržnicu dolaze i Slovenci. Kilogram batata prodaje po 15 kuna, graha po 40, a brašna od 10 do 12 kuna. Zbog malih površina, prinosi nisu veliki pa nema ni neke prevelike zarade. Članica je udruge Duga, koja upozorava da Međimurska županija jedina u Hrvatskoj nema poljoprivrednog savjetnika za ekoproizvodnju. Kasne i subvencije. Hrvatska je po udjelu zemljišta pod ekološkom proizvodnjom tek na 77. mjestu u svijetu, a ima dobre uvjete za mnogo viši plasman. Jedno od mjesta na kojem se okupljaju ekoproizvođači jest i Donja Dubrava, koja je bila domaćin manifestacije Dani luka i ekološke proizvodnje. Zasluga je to ponajprije obitelji Sabol, poznatih proizvođača. Luk u tom selu zauzima počasno mjesto među povrtnim kulturama, cijenjen je pod nazivom “dobravski črljeni ljuk”. Domaćice su pripremale jela poput juhe, umaka ili pite od tog povrća koje se koristi i u ublažavanju zdravstvenih tegoba. Poznat je i bio običaj pletenja luka u vijence koji su se prodavali na sajmovima. Čak se i glancao do visokog sjaja, kaže Katarina Vidović (78), koja i danas plete vijence.

Roštilj
ZA SVA GODIŠNJA DOBA
Roštilj i kiša ne idu zajedno. Ili?

A1 izdvaja za Vas

  • -obrisani-:

    Netočno, ekohrana uopće nije skupa jer naš narod nije toliko bogat da bi kupovao lošu robu. Običan ekološki krumpir sasvim je dobar. Brašno je nepotrebno jer tako uništavamo cijelo zrno. Ne znam kakav on to grah proizvodi, ali bijeli na ... prikaži još! na tržištu stoji manje od 30 kuna.

  • Eowyn:

    Skupa je.