Jedan trgovac popravlja imidž “zaključavanjem” cijena dodatnih 250 proizvoda hrvatskih proizvođača, drugi snižavanjem cijena za njih 1000, treći za 1500... – nemoguće je, naime, izbjeći masovna “licitiranja” u elektroničkim i tiskanim medijima, na društvenim mrežama, u katalozima, nakon što je Vlada ograničila cijene još 40 novih namirnica u košarici, a potrošači bojkotom poručili da je dosta. Dosta je daljnjeg divljanja cijena koje su u Hrvatskoj daleko više nego u susjedstvu, bezobraznih, bezobzirnih i gramzivih trgovaca, poskupljenja koja rastu brže i od inflacije s kojom smo u siječnju zasjeli na prvo mjesto negativne ljestvice EU, čerupanja građana i nepoštene trgovačke prakse, lažnih i nedostatnih sniženja od kruha do piletine i teletine, od deterdženata do lijekova, onoga što proizvodimo sami i onoga što uvozimo, i sa sniženom stopom PDV-a, i sa subvencijama, opetovana su upozorenja s FB-ove potrošačke platforme Halo, inspektore, koja je ujedinila tisuće ljudi.
U prva dva tjedna izbjegavanja i suzdržavanja od kupnje – odnosno dva “crna petka”, od kojih se drugi proširio i na sve druge robe i usluge, te tjednog bojkota dm-a, Eurospina, Lidla, svih deterdženata, vode u bocama i gaziranih pića, koji je završen u srijedu – samo su trgovci na malo inkasirali potencijalni gubitak od oko 86 milijuna eura u odnosu na dva “normalna” prosječna tjedna. Podsjetimo, ukupan broj računa u G47 (trgovina na malo, osim trgovine motornih vozila i motocikla) u petak 31. siječnja bio je 20% veći, a potrošeno je 19% više novca nego u petak, tjedan prije, podaci su Porezne uprave. U odnosu na petak 17. siječnja, kada nije bilo bojkota, broj računa bio je pak manji 32%, a iznos 44%. No zadnjeg tjedna siječnja promet trgovaca u maloprodaji bio je još slabiji nego tjedan prije, što govori kako se i u drugim danima opreznije kupuje. Ostvareno je 407,5 milijuna eura prometa u odnosu na tjedan prije s 409,3 mil. eura, dok je u tjednu bez bojkota, od 13. do 19. siječnja, promet iznosio 451,3 mil. eura. Ovisno o promatranom tjednu, fiskalizirano je i oko 1,1 do 1,5 mil. manje računa, dok u kategoriji “Sve djelatnosti” brojke govore kako je od 20. do 26. siječnja ukupno, prema podacima Porezne, potrošeno 634,5 mil. eura ili 56,7 mil. eura manje u prometu roba i usluga nego u tjednu bez bojkota, a od 27. siječnja do 2. veljače 637,9 milijuna ili 53,3 mil. eura manje.
– Jasno nam je da nitko neće sniziti cijene sve dok to ne mora. Vrag je u detalju. A taj detalj je – profit – tvrdi savjetnik Halo, inspektore Josip Kelemen pa se akcije bojkota – u očekivanju dugoročne strategije trgovačkih lanaca u formiranju cijena na hrvatskom tržištu kao i smislenijih poteza države – nastavljaju novim “diverzijama” i iskazivanjem nezadovoljstva. Jučer novim sveopćim odbijanjem kupnje roba i usluga, od trgovina i šoping-centara do pekarnica, benzinskih pumpi, banaka, restorana, kafića, teleoperatera... a od danas i bojkotom još jednog trgovačkog lanca na tjedan dana – i to Konzuma, za što je na platformi Halo, inspektore u anketi, kako se tvrdi, glasalo čak 31,7% potrošača. Na Halo, inspektore danima, naime, pljušte nove optužbe kako neki trgovci još nisu izvukli pouku pa ih potrošači ponovno love s prstima u pekmezu, umjesto da padaju, cijene nekih proizvoda ponovno rastu.
– Da ilustriramo zašto smo nezadovoljni, zašto sumnjamo da se vi oko nas, od trgovaca do dobavljača, uvoznika, raznih mutikaša i lovaca u mutnom, dogovarate na našu štetu, zašto se osjećamo prevareno, oguljeno? Pa evo, na primjer: Lino Lada u KTC-u 3,29 € i Lino Lada u Konzumu isto 3,29 €. Slučajno? A ista ta naša domaća Lino Lada za njemačkog je potrošača u trgovini Edeka 2,49 €. Ili vrećica Kiki bombona – naš proizvod na hrvatskim policama na akciji košta 1,29 €, a tolika mu je redovna cijena na njemačkoj polici. I za kraj još jedan apsurd: “zaključana” cijena za Vindijin Choco Loco, mliječni puding s čokoladom i vanilijom – 1,85 €, a isti taj proizvod u Sloveniji na policama austrijskog trgovačkog lanca Hofer košta 1,19 €. Izgubili ste povjerenje hrvatskog potrošača. I morat ćete ga ponovno zaslužiti – poručuju iz Halo, inspektore pozivajući potrošače da ostanu dosljedni i pošalju još jednu snažnu poruku da im je dosta.
I stav sindikalca Krešimira Severa je da je bojkot jedini pravi lijek u borbi protiv visokih cijena. To, kako je rekao ovih dana, potvrđuju i dobra iskustva u Italiji, koja se pobunila zbog cijena tjestenine i kave, u Turskoj zbog pekarskih proizvoda te goriva u Velikoj Britaniji. Kad građani ne kupuju, svi će se u prodajnom lancu zamisliti i ponuditi nižu cijenu, jer kada su police pune, proizvođači pritišću distributere s isporukama novih količina robe, a distributeri trgovce koji više nemaju mjesta za skladištenje jer nisu prodali već prije primljenu robu. Ekonomski analitičar Andrej Grubišić u studiju Večernji TV-a kazao je kako su trgovci “manifestacija inflacije, oni nisu uzrok”. Nekorektno je tvrditi da država nema ništa s inflacijom, upravo suprotno, monetarna i fiskalna politika pridonose postojećem stanju. Prema Grubišićevu mišljenju, trebalo bi ukinuti ograničenje cijena “koje dokazano ne vodi do smanjenja cijena”, nego do nestanka pojedinih proizvoda ili drukčijih pakiranja, dok je razumno očekivati da će dugoročniji bojkot trgovaca, odnosno smanjenje potrošnje, utjecati i na državni proračun i manjak ulaganja.
Poljoprivredni analitičar Ivan Malić kaže kako je porast cijena hrane složen proces u kojem sudjeluju svi u lancu proizvodnje. Jednostrano optuživanje samo trgovaca pokušaj je da se operu ruke od odgovornosti ostalih čimbenika u lancu, prije svega države koja jedina ima instrumente za kontrolu inflacije. Nažalost, potezi Vlade RH u zadnjih nekoliko godina poput ograničavanja cijena energenata, rasta plaća u javnom sektoru ili rasta minimalnih plaća bili su, tvrdi on, populistička mjera koja je dovela do još veće inflacije. – Takve mjere dobro zvuče građanima i glasačima, ali, nažalost, njihov efekt na inflaciju je negativan. Ne treba tu izuzeti ni ostale aktere, od poljoprivrednih proizvođača, prerađivača i trgovaca koji prirodno žele u svom poslu što više zaraditi – objašnjava. Ne podržava bojkot, no smatra kako će on ipak dovesti do pozitivnih pomaka, senzibilizirati javnost, educirati i bolje informirati potrošače, a trgovci će u borbi za povjerenje potrošača sigurno napraviti i smanjenja marži gdje su one pretjerane. Potrošači su sastavni dio nevidljive ruke tržišta, ako oni smanje potrošnju i biraju jeftinije proizvode, može se očekivati da će efekt bojkota ipak biti pozitivan, napominje.
Stručnjak za trgovinu Dragan Munjiza mišljenja je kako će sa svakim novim bojkotom biti manja podrška i financijski efekti. No zasad se i prema njegovu mišljenju postigla svrha. Poslala se poruka ostalim dionicima te natjeralo sudionike u distribucijskom lancu da zaustave poskupljenja robe i snize akcijske cijene i za više od 70 “zamrznutih” proizvoda, koliko ih je uvjetovala Vlada. – To će pomoći najugroženijima i smanjiti bruto maržu na tim kategorijama robe do ljeta i ljetne sezone. No država bi na smanjenje cijena hrane mogla utjecati i sniženjem opće stope PDV-a na većinu ili svu hranu i približiti je stopama u Sloveniji ili Italiji. Može dati i potporu Podravci da restrukturira agrarni sektor, okrupni zemljišta i proizvođače te usmjeri sredstva iz fondova i usporedno s time znanja potrebna za podizanje produktivnosti u poljoprivredi na kvalitetan i meritokratski način – nabraja naš sugovornik.
Upravo najveći mogući efekt na cijene za građane postigao bi se regulacijom PDV-a, uvjeren je Ivan Malić. PDV od 25% utječe na cijenu hrane koju plaćaju građani za čak 20%, tvrdi on. Svi drugi akteri u lancu uzimaju puno manje nego što uzima država na PDV-u. – Radio sam računicu na primjeru cijene brašna. U cijeni brašna od 0,80 eura/kg PDV je 0,16 eura/kg, a marža trgovca 0,15 eura/kg. Usporedbe radi, hrvatski seljak na pšenici je u 2024. godini zaradio samo 0,05 eura/kg – kaže Malić. Činjenica da uvozimo puno poljoprivredno-prehrambenih proizvoda po njemu pak nema utjecaj na inflaciju cijena hrane u Hrvatskoj. Najbolji dokaz toga je da su cijene domaćeg voća, povrća i ribe na tržnicama u pravilu više nego u trgovačkim lancima.
– EU tržište je otvoreno. Na njemu je dovoljno proizvođača, prerađivača i trgovaca pa nema nikakvog razloga da osnovni prehrambeni proizvodi ne budu u nabavi jednako skupi u Poljskoj, Njemačkoj ili Hrvatskoj. Međutim, od nabave do mog hladnjaka na putu stoji država s PDV-om i konkurentnost trgovaca na koju opet najviše utječe država (putem poreza i doprinosa, rušenja administrativnih barijera i slično) – napominje. Zato i Vladino ograničavanje cijena dodatnih 40 proizvoda u potrošačkoj košarici smatra maglom koja se baca kako bi se fokus javnosti koja traži rješenja i sve teže živi maknuo s države.
– Kakav može biti rezultat definiranja najviše cijene suncokretova ulja na 1,72 eura/l kad ga već sada na policama možete naći po 1,30 eura? Nikakav. Prava i kvalitetna rješenja leže u nižim stopama PDV-a, efikasnijoj i transparentnijoj državi, manjim doprinosima za zdravstveno i mirovinsko osiguranje i porezu na dohodak. Ali ta rješenja traže odricanja, puno rada i odgovornu državnu politiku. Za teška rješenja nitko nije u ovom trenutku spreman – ni građani ni država – upozorava.
– Da ne podliježe pritiscima sindikata i linearno povećava plaće u javnom sektoru, Vlada bi mogla antiinflacijski djelovati i spustiti stopu PDV-a na sve prehrambene proizvode na 7-9%, kao što to imaju sve zemlje članice europodručja – smatra i ekonomski analitičar Damir Novotny. Spuštanjem stope PDV-a za osnovne i posebno snižene stope na hranu, Vlada bi u prvom trenutku izgubila nekoliko milijardi eura, ali bi u srednjem roku povećala prihode od prelaska ekonomskih transakcija iz sive u legalnu ekonomsku zonu, objasnio je.
No PDV je očito rak-rana čije “liječenje” kategorički odbijaju iz Vlade ističući kako ni ranije spuštanje stope PDV-a na osnovne proizvode nije natjeralo trgovce da snize cijene. Ministar financija Marko Primorac izjavio je kako bi Vlada, kad bi postojao način, snizila cijene nauštrb proračuna. – Već smo spustili stope PDV-a na najnižu razinu za cijeli prehrambeni lanac, za niz proizvoda od polja pa do stola. Upravo zbog toga su propušteni porezni prihodi od PDV-a u iznosu od oko dvije milijarde eura – rekao je Primorac.
Zna li nešto ministar, a ne zna Porezna uprava? Tamo smo, naime, pitali koliko se uopće PDV-a na hranu godišnje uplati u državni proračun. I dobili sulud odgovor! – Naputkom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba propisano je kako se porez na dodanu vrijednost (PDV) uplaćuje na brojčanu oznaku vrste prihoda 1201. Na navedenu brojčanu oznaku vrste prihoda uplaćuje se ukupan PDV neovisno o kojoj vrsti obveze, odnosno dobara i usluga se radi. Slijedom navedenoga, ne raspolažemo podatkom o tome koliko je poreza na dodanu vrijednost uplaćeno od poreza na hranu – odgovoreno nam je uz “skretanje pozornosti kako je u RH na prilično širok spektar osnovnih prehrambenih proizvoda stopa PDV-a snižena na 5%”, sve vrste kruha, mlijeka, dječju i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, jestiva ulja i masti, biljnog i životinjskog podrijetla, maslac i margarin, isporuku svježeg ili rashlađenog mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, svježih ili rashlađenih kobasica, svježe ili rashlađene ribe, jaja, svježeg ili rashlađenog voća i povrća...
Ne preostaje onda ništa drugo nego uprijeti prstom i kazniti trgovce, koji ovih dana šute, i prozivati ih kako na građanima “beru” ekstraprofite. Munjiza tvrdi kako se bruto marže trgovaca u Hrvatskoj kreću od 21 do 27%, ovisno o njihovoj veličini (jer veći dobivaju bolje uvjete od dobavljača) i efikasnosti (jer efikasniji imaju manje troškove od nedovoljno efikasnih) – i te dvije kategorije znatno utječu na bruto marže trgovaca i u nas i drugdje općenito.
– Bruto marže već više godina stagniraju ili vrlo blago rastu od kategorije do kategorije roba i vrsti trgovaca. Extra profita nema i to je vidljivo po neto profitnim maržama koje su u prosjeku gotovo iste kao u ostatku EU. Međutim, ima dobrih profita kod nekoliko trgovaca kao što su Plodine, dm i Lidl – rekao je Munjiza. Na upit koliko su proteklog tjedna mogla izgubiti tri trgovca koja su se prva našla na crnoj listi potrošača – dm, Eurospin i Lidl, odgovara kako je riječ o zanemarivom dijelu godišnjeg prometa, pogotovo zato što ih se nije bojkotiralo u potpunosti.
– Najmanje će izgubiti Lidl jer je najveći. Trebalo bi oko tri mjeseca totalnog uzastopnog bojkota takve vrste i veličine od kupaca kako bi Lidl ostvario financijski gubitak na razini godine. Eurospin je najmanji (najmanje prodajnih mjesta i prihoda u RH) i njemu će određena šteta na nivou godine biti nanesena u smislu manjeg rasta prometa od dosadašnjeg i sniženja neto profitne stope u 2025. – objašnjava.
Ipak, da trgovcima, čak ni većima, nije svejedno, dokaz je i činjenica da se lanac Tommy ovih dana oštro obrušio na svoje dobavljače poručivši im kako su mu sva daljnja povećanja cijena koja najavljuju neprihvatljiva te da od 1. veljače ne prihvaća cjenike s novim poskupljenjima. Dapače, od dobavljača očekuje da vrate cijene na razinu od 31. prosinca 2024., inače si dozvoljava pravo da njihove proizvode makne/izlista s polica. “Učestale rasprave o općoj razini cijena na našem i susjednim tržištima stvaraju dojam da je njihova razina isključivi rezultat naše poslovne politike, dok se zanemaruje širi kontekst i utjecaj svih sudionika opskrbnog lanca. Takva percepcija šteti povjerenju potrošača i može dugoročno ugroziti stabilnost i održivost poslovanja”, piše u dopisu uprave Tommyja. Dobavljačima koji se pojavljuju kao isključivi uvoznici i/ili distributeri na hrvatskom tržištu za određene proizvode/brendove poručuju da im omoguće ili barem ne blokiraju izravnu suradnju s proizvođačima.
GALERIJA Internet je pun memeova o bojkotu trgovina. Ovo su najbolje fore
Cehovsko udruženje malih trgovaca pri HOK-u svoju je pak bojazan odaslalo na adresu ministra gospodarstva Antu Šušnjara ističući kako su oni u još nepovoljnijem položaju – s obzirom na slabiju pregovaračku moć u odnosu na velike trgovce, nabava im je u startu skuplja 10-15%. Zato su i kod “zamrzavanja” proizvoda s Vladine liste tražili ograničenje marže, a ne finalne cijene proizvoda. Tako će, tvrde, doći u situaciju da proizvode s ograničenom cijenom u maloprodaji moraju prodavati jeftinije nego su ih nabavili ili povući ih iz prodaje. No Šušnjar im je dao ekspresnu odbijenicu i poručio kako su podneseni prijedlozi u ovom trenutku teško provedivi i kompleksni za realizaciju te ih nije moguće kontrolirati, uz naglasak kako je svjestan pozicije malih trgovaca, ali su mu trenutačno važnije najranjivije skupine građana.
Kako onda uopće obuzdati inflaciju, pitanje je već i za više od milijardu eura jer hrvatska Vlada (i nije u tome usamljena) i dalje samo gasi požare, a ne nudi finalno rješenje. I usput poručuje kako i ona podržava bojkot građana.
“Ne možemo se načuditi političarima koji se pridružuju i potiču bojkot. Neprestano se borimo s rastućom pravnom nesigurnošću, nefunkcionalnim pravosuđem te lošim i kontradiktornim zakonima kako bismo, zajedno sa svojim radnicima, zaradili i za sebe i za vas. U svakom prodanom proizvodu nalazi se i vaša plaća. Loši radni uvjeti odgovornost su političara, a upravo političari primaju 70% veće plaće dok građanima postaje sve gore. Novac za te plaće dužni su prikupljati i uplaćivati upravo oni poduzetnici koje ste sada pribijali na stup srama”, priopćili su ovih dana u otvorenom pismu političarima koji se pridružuju bojkotu iz Udruge Glas poduzetnika.
– S jedne strane, bojkotirate i sramotite poduzetnike, svaljujete na njih odgovornost za inflaciju i time skidate odgovornost sa sebe. S druge strane, od tih istih poduzetnika tražite da vam uplate doprinose za vaše visoke plaće – poručio je Boris Podobnik, predsjednik UGP-a, pozvavši sve u vlasti i oporbi na preuzimanje odgovornosti. – Građani nisu dužni znati kako nastaje inflacija i tko je odgovoran za visoke cijene. No vi i mi, političari i poduzetnici, vrlo dobro znamo kako ona nastaje i kako se formiraju cijene. Općepoznata činjenica je da su uzroci inflacije povećana državna potrošnja, ekspanzivne monetarne politike, povećani troškovi proizvodnje, prevelika količina novca u optjecaju itd. Ako sumnjate, možete postaviti pitanje ChatGPT-ju i provjeriti – kažu. Među tri konkretna i mjerljiva poteza za obuzdavanje cijena osnovnih namirnica i ublažavanje inflacije i oni predlažu smanjenje PDV-a na svu hranu na 5%, ali i obvezu objave svih cijena velikih trgovačkih lanaca uživo i online te smanjenje državne potrošnje ukidanjem 50% općina.
Nakon zaključenja akvizicije Belja, Vupika, PIK-a Vinkovci, Energije Gradec, Belje Agro-Veta i Felixa u Osijeku, Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, kazala je ovih dana kako problem divljanja cijena u maloprodaji i aktualni bojkot trgovina smatra kompleksnim problemom. – S točke gledišta proizvođača želim istaknuti da proizvođači nemaju, ne mogu i ne ostvaruju dominantan utjecaj na maloprodajne cijene. U odnosu na razinu cijena, mislim da je to kompleksan problem koji treba rješavati u strukturiranijem i mirnijem okruženju, da je tu u određenoj mjeri potrebno stati na loptu. Pitanje razine cijena i razlike cijena na domaćem i inozemnim tržištima jedno je od ključnih pitanja ovoga problema. Držim da kombinacijom različitih mjera koje bi se mogle pokrenuti ne samo na razini Vlade nego i suradnje na razini AZTN-a većeg broja država, pa tako i susjednih čine skup mjera koje bi mogle pomoći – rekla je Dalić i dodala da “treba voditi računa i o konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, osobito konkurentnosti proizvodnje.”
Fabris Peruško, glavni izvršni direktor Fortenova Grupe, u čijem je portfelju i Konzum, naglasio je kako taj problem nije tako simplificiran kako se javnosti predstavlja. – Hrvatska je u posljednje dvije godine bitno smanjila inflaciju i mislim da, što se tiče same inflacije, nemamo ogroman problem. Kod nas su glavni motor inflacije usluge, jer su cijena rada i nedostatak radne snage utjecali na bitno povećanje materijalnih prava radnika tako da više od dvije trećine inflacije čine usluge. U javnost su kao glavna debata isplivale cijene hrane. Ako pogledamo po rezultatima DZS-a, glavne kategorije hrane koje su najviše rasle unazad godinu dana su one koje su vezane uz burzovnu robu. Dakle, kakao, kava, maslinovo ulje i maslac. Treća je kategorija razlika u cijenama u različitim zemljama, pri čemu javnost najviše zanima ono što je kod nas skuplje nego u EU, jer nitko ne govori o proizvodima koji su ovdje jeftiniji nego u EU. Razlozi za to uzrokovani su nekim regulatornim rupama koje mi kao retaileri moramo kupiti po većim cijenama nego što su u EU – rekao je Peruško, dodavši kako je Fortenovi i Konzumu u interesu “da inflacija bude niska, jer je to prostor u kojem se može ostvariti ekonomski rast i stabilno okruženje.” Zato su, kaže, kao njihov doprinos nižoj inflaciji kroz Konzumovu maloprodajnu mrežu u dogovoru s 50-ak domaćih proizvođača odlučili do 1. lipnja ponuditi 250 dodatnih proizvoda kojima garantiraju istu cijenu.
Građani taj čin očito nisu prepoznali te je na anketnoj ljestvici “Svaki tjedan trgovac jedan” Halo, inspektore Konzum prvi od lanaca koji će se od danas bojkotirati punih tjedan dana – više od 600 prodavaonica u svim dijelovima Hrvatske, u više od 300 gradova i naselja u unutrašnjosti, na obali i otocima – i u kojemu, kako piše na njegovoj stranici, svakodnevno kupuje pola milijuna kupaca. Prema glasovima 144.732 glasača, koji su glasali ukupno 211.638 puta, slijede Plodine, Studenac, Kaufland pa Spar. Tražili smo i komentar iz Konzuma, no do zaključenja ovoga broja Večernjeg lista nismo dobili odgovor. No teško je ne prisjetiti se kako su i kod početnog formiranja tzv. “bijelih lista” Ministarstva gospodarstva, kad se htjelo “zaključati” cijene 80-ak kategorija proizvoda na razinu od prosinca 2022., samo iz Konzuma, Tommyja i KTC-a transparentno objavljivali cijene te da je Konzum jedan od rijetkih lanaca čije se cijene lako mogu provjeriti i na njihovim web-stranicama. Kad se pak priča o najvećim profitima – Konzum je prema zadnjim Fininim podacima iz 2023. imao 1,9 milijardi eura prihoda i dobit od 18,4 milijuna eura, Lidl, primjerice, 1,2 milijarde eura ukupnih prihoda i i 56,6 milijuna eura neto dobiti, a Plodine su na 890 milijuna eura prihoda inkasirale 52,2 milijuna neto dobiti.
Profesor sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta i dobar poznavatelj sektorskih prilika Ivo Grgić kaže kako je Konzum najprisutniji na hrvatskom tržištu, najposjećeniji pa tako i prva asocijacija koja potrošačima padne na pamet kad ih se pita koga bi bojkotirali. – Zabrinjava me što su prva dva lanca na ljestvici bojkota baš hrvatska te će se bojkot, čak i ako trgovci pristanu na smanjenje cijena, preliti i na domaće proizvođače. Prema mojim spoznajama, najveći dio hrvatskih proizvoda i prerađevina plasira se upravo kroz Konzum i Plodine. Imat ćemo stoga veliki problem i s domaćim proizvođačima, koji su ionako u nepovoljnom položaju. Doći će i do daljnjeg smanjenja otkupnih cijena u primarnoj proizvodnji, dok s druge strane već rastu cijene repromaterijala u proizvodnji poput dušičnih gnojiva – upozorava Grgić.
Ovih su dana pak u posebno nepovoljnom položaju svinjogojci koji, unatoč hrvatskom deficitu u svinjetini, ne mogu prodati oko 40.000 svojih tovljenika, a u Hrvatsku opet stižu jeftini europski viškovi koje zbog pojave bolesti slinavke i šapa u Njemačkoj ne žele u azijskim zemljama. Proizvodna cijena kilograma žive vage je 1,70 eura, a trenutačna otkupna cijena 1,16 eura, što znači da po svakom tovljeniku od oko 170 kilograma svinjogojci gube 100 eura. – Sve što se trenutačno događa uopće nije dobro za hrvatsku proizvodnju – upozorava Grgić.
Jučerašnjim bojkotom ponovno se pozivalo i na izbjegavanje kafića i restorana, što ni prethodnog petka nije polučilo previše uspjeha, iako su se i ugostitelji mahom solidarizirali s građanima. Povratne informacije od 31. siječnja variraju: neki ugostitelji primijetili su blagi pad prometa, kod drugih nije bilo većih promjena. Sve, kažu, ovisi o lokaciji objekta i ciljnoj publici. Veće posljedice osjetili su objekti u urbanim sredinama, gdje je bojkot bio više medijski promoviran.
– Poziv na bojkot razumijemo kao reakciju građana na rast cijena koji se osjeti u svim segmentima života, pa tako i u ugostiteljstvu. Ceh ugostitelja HOK-a je i na posljednjem Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika, svjestan visokih te uvećanih cijena, naglasio kako su ugostitelji u istom rangu kao i potrošači – ovisni o cijenama koje kreira trgovina. Ugostiteljstvo je ključni dio lokalnih zajednica i turističke ponude Hrvatske te važan dio domaćeg gospodarstva, stoga je važno pronaći rješenja koja će balansirati između interesa građana i održivosti poslovanja – poručili su te podsjetili kako su mali poduzetnici u situaciji u kojoj i gubitak nekoliko dana prometa može dovesti do otpuštanja radnika, smanjenja ponude ili čak zatvaranja poslovanja.
– Iako je još rano za čvrste ocjene, produljeni bojkot trgovaca uz najavu bojkota i na druge uslužne sektore ekonomije glavni je negativni rizik za potrošnju te općenito snažno usporavanje rasta BDP-a, s obzirom na ranjivost industrije te ponovni negativni doprinos neto izvoza u ovoj godini u kojoj europodručje trenutačno pleše na rubu recesije – kazao nam je glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić. Objašnjava kako se u ovoj godini očekuje mali oporavak industrije od oko 2%, dok nam, s druge strane, slijedi relativno snažan realni rast osobne potrošnje (oko 4,5% nakon gotovo 6% lani) na krilima kontinuiranog realnog rasta bruto plaća na razini od oko 8,5% uvelike podržanog neviđenim rastom mase plaća iz državnog proračuna od čak 58% u dva proračunska ciklusa (ili oko 2,2 mlrd. eura u dvije godine), daljnjim pritiscima u pogledu rasta istih uoči lokalnih izbora, relativno visoke indeksacije mirovina za cijene i plaće u prošloj godini te povećanju naknada građanima iz proračuna (2,4 mlrd. eura).
Pita li se pak ekonomista Velimira Šonju, kolektivni bojkot ima dobru i lošu stranu. Dobra mu je strana psihoterapija koja funkcionira jednako na strani potražnje i ponude – “kao potencijalno koristan katalizator koji će istovremeno utjecati i na susjedovo potrošačko ponašanje. Međutim, trajat će kratko: dok ne ispuni svoju svrhu za ljude koji su u ludilu u proteklih nekoliko godina (a svatko normalan je barem malo poludio od lockdowna naovamo) imali problem s povratkom na racionalni modalitet potrošačkog ponašanja”. Loša strana su mu pak, kako ističe, pothranjivanje kolektivističkih iluzija o mogućnosti života u crtanom filmu koji sa stvarnim gospodarskim odnosima nema nikakve veze, zaključak je njegove analize na Linkedlnu.
Društvene mreže su nešto najbolje što nam se moglo dogoditi u mobilizaciji i pozivu ljudi na bojkot. Bojkot nikad lakše organizirati i omasoviti. Trgovački lanci i njihovi šefovi više nikad neće imati miran san.