Bilo je to duboko u prošlom stoljeću, na samom kraju osamdesetih, kad smo se u Splitu, pred kolegijem tjednika Nedjeljna Dalmacija, u ulogama najavljenih redakcijskih pojačanja, zatekli nas dvojica. On je stigao iz Zagreba: mlad, glamurozan i pretenciozan, pun ideja i neke čudnovate samouvjerenosti, na kakvu ni prije ni poslije nisam nailazio. Svakom društvu svojim bi prisustvom dao na značaju i većina prisutnih najednom bi pomislila kako sudjeluje u nečemu dobrom, što samo zajedno trebamo projektirati, izgraditi i oposliti. Uvijek je, naravno, tu bila i manjina, koju je hvatao nemoćni bijes.
Pjenušci, kavijar i guščja pašteta u našeg svijeta izazivaju gnjev, pogotovu među onom društveno-politički angažiranom čeljadi, koja ima novca za sve troje, ali drži da se ovakve stvari konzumiraju potajice. On se, međutim, raspričao i raspisao, i s vremenom stvorio je cijeli jedan metajezik hrvatske novinske enologije i gastronomije.
Otvori KEKS Pay
