Ako MOL doista kompletira preuzimanje ruskog udjela u Naftnoj industriji Srbije, tada bi godišnji kapacitet prerade sirove nafte njegovih rafinerija dosegnuo gotovo 23 milijuna tona. Iako mađarska kompanija time neće postati najvećom u središnjoj Europi, još puno treba da se stigne poljski Orlen, za ovaj naš dio jugoistočne i središnje Europe, nazovimo to EuroJANAF-om, to se čini sasvim dovoljnim da se praktično ostvari monopol na tržištu. To znači da su svi ostali distributeri u podređenom položaju, pa i globalne korporacije poput Shella ili regionalni lideri poput Petrola. Zemlje EuroJANAF-a, dakle one koje povezuje Jadranski naftovod, i prije su vjerojatnog preuzimanja bile pod jakim utjecajem mađarske kompanije, ne treba biti atomski fizičar da bi se zaključilo kako će taj utjecaj sada biti još i veći. Nijedan političar, bilo da se radi o Robertu Ficu ili samom Viktoru Orbánu, nije mogao zanemariti činjenicu da MOL drži ključeve energetske stabilnosti svake od zemalja u kojima je prisutan rafinerijskim kapacitetom, u samoj Mađarskoj, kao i Slovačkoj, dakako i u Hrvatskoj.