Nekoliko dana nakon teške nesreće u zagrebačkoj Ilici policija je utvrdila identitet i druge žrtve koja je smrtno stradala pod kotačima Mercedesa kojim je upravljao Marin Kamenički: riječ je o 64-godišnjoj N. H., suvozačici iz Opel Astre s kojom se frontalno sudario.
Premda se nagađalo da bi lakše ozlijeđeni Kamenički trebao napustiti bolnicu Sv. Duh u ponedjeljak, na liječenju je ostao “do daljnjega”. No očekuje ga kriminalističko istraživanje, a dokaže li mu se obijesna vožnja, za izazivanje nesreće sa smrtnim posljedicama prijeti mu i do 12 godina zatvora.
No je li jedina odgovornost na plećima 20-godišnjaka ili dio krivnje snose i njegovi roditelji koji su neiskusnom, do prije dvije godine maloljetnom vozaču, darovali ključeve Mercedesa čijem moćnom motoru nije dorastao? Usprkos činjenici da posljednjih godina sve više mladih vozača na cestama sije smrt, važeća zakonska regulativa takvu odgovornost – ne prepoznaje.
Slučaj Primorac i Rohatinski
A tko zna koliko života bi bilo sačuvano da je svojedobno uvažen elaborat tadašnjeg zamjenika županijskog državnog odvjetnika Hrvoja Pezelja, koji je još u rujnu 2003. godine argumentirao zbog čega se “može i mora“ kazneno progoniti i roditelje mladih vozača.
U dopisu koji je adresirao na tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića Pezelj je analizirao u to vrijeme tri aktualne prometne nesreće koje su skrivili mladi vozači, poput one koju je u Makarskoj izazvao Ivan Primorac i pritom usmrtio dvije djevojke, kao i one iz 2002. kada je maloljetni sin tadašnjeg guvernera HNB-a Željka Rohatinskog izazvao prometnu nesreću u kojoj je njegovu suvozaču amputirana noga.
Došao je do zaključka da se roditelji u tim sumornim pričama pojavljuju “kao oni koji su svojoj djeci kupili ili dali na upravljanje osobni automobil, odnosno motocikl ili su pak svojom nepažnjom omogućili djeci da uzmu ključeve bez njihova znanja”.
– Mišljenja sam da bi i jedno i drugo ponašanje roditelja trebalo tretirati kao kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263 KZ-a, a ovisno o posljedici, radilo bi se moguće i o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti iz čl. 271 KZ-a u vezi s čl. 263 KZ-a – navodi Hrvoje Pezelj u dokumentu koji nam je ustupio za objavu.
– U tom smislu napominjem usporedbu s izvršenjem istog kaznenog djela u situaciji kada, primjerice, roditelji posjeduju vatreno oružje ili eksplozivnu napravu pa ih daju na uporabu svojoj maloljetnoj djeci, odnosno čuvaju ih na tako neprimjeren način bez dovoljno pažnje da je moguće da se dogodi situacija da dijete bez njihova znanja dođe do tih predmeta i upotrijebi ih – navodi Hrvoje Pezelj dodajući da bi se u nekim situacijama, osim penalizacije roditelja malodobnika, pojavila i odgovornost roditelja punoljetnog djeteta.
U Bajićevoj ladici
Hrvoje Pezelj, koji danas radi kao odvjetnik, kaže da i 15 godina kasnije “osobno i stručno” stoji iza svakog svog argumenta. No zašto nikada nije zaživio njegov prijedlog o kaznenoj odgovornosti roditelja? – Zaista ne znam, to može reći samo Mladen Bajić i svi koji su dužnost glavnog državnog odvjetnika obavljali nakon njega. A kako proteklih desetak godina nesreće ne prestaju, mislim da bi taj prijedlog trebalo barem razmotriti – kaže Pezelj kojeg pitamo treba li ignoriranje njegova prijedloga pripisati pritisku utjecajnih roditelja mladih prijestupnika.
– Zašto je ostao u nečijoj ladici, možemo samo nagađati. Da se moj prijedlog s vremenom uzeo na razmatranje, netko bi morao priznati svoju grešku – zaključio je naš sugovornik.
Vidim dobro je ugojen, pazilo se na sineka, zdrav je i po faci bi reko poprilično bezobrazan i ohol, taman za pedagošku obradu al ono malo žešću.