“Za deset godina vidim svijet u kojem su ljudi cijenjeni prema onome što jesu, po svojim vrijednostima. U takvom svijetu vidim sebe. Vidim svijet u kojem nema korupcije, laži i krađa. Svijet u kojem je radost i smijeh. Svijet u kojem pučke kuhinje ostaju bez posla, a bolesnici imaju dovoljno lijekova. Vidim svijet u kojem vodim za ruku svoju djecu koja hodaju uzdignute glave neopterećena ovom našom civilizacijom.
Vidim sebe s čovjekom koji će me voljeti, cijeniti i poštovati, čovjeka s kojim ću imati obitelj i naše carstvo.” Tako je Laura Stelio, čiji je život naprasno prekinut u nesreći koju je skrivio 20-godišnji Marin Kamenički zbog neprilagođene brzine, zamišljala svoj život. Iako mnogo toga iz teksta koji je sastavila kao obveznu zadaću iz kolegija Uvod u komunikologiju, koji je pohađala na privatnom fakultetu VERN, nije stigla ostvariti, oni koji su je poznavali reći će: “Uspjela si jer si iza sebe ostavila pozitivu, humor, veselje i pravo prijateljstvo”.
VIDEO Teška prometna na Ilici
Mladi su tu da mijenjaju svijet
Sastavak koji je Laura napisala 12. siječnja 2015. sa svojih 19 godina izazvao je pravu buru na društvenim mrežama. Post na temu “Projekcija mene (mog života) za 10 godina” dijelili su oni koji su je poznavali, no i oni koje je Laurina sudbina duboko dirnula. Mnogi su, priznali su u komentarima, i zaplakali dok su čitali misli djevojke koja se našla u Mercedesu C63 AMG na suvozačkom mjestu, odmah pokraj Kameničkog, i koja je nakon sudara ispala iz automobila.
Laura Stelio sa svojom grupom na fakultetu
Pregazio ju je drugi automobil te je na mjestu poginula. Vijest je potresla njezine kolege i prijatelje koji su jučer na Facebooku dijelili i obavijest o smrti koju je sastavila njezina obitelj, uz napomenu da će se na posljednjem ispraćaju 30. kolovoza na zagrebačkom Krematoriju nositi samo jarke i vesele boje, sa što manje crnine, u čast Lauri koja je bila “pozitivna, vesela, sretna i uvijek nasmijana”. Kad su djevojci koja je u travnju ove godine diplomirala odnose s javnošću i studij medija nakon obrane diplomskog rada uputili pitanje: “Što sada?”, ona je odgovorila: “Zvijezde su limit”... Razmišljala je da će do 29. godine ostvariti sve što je zamišljala, sve svoje snove. I nije dvojila koliko je to ostvarivo, iako je bila svjesna da bi mnogi njezino viđenje svijeta budućnosti, bez rata, bombi, terora i straha, prozvali utopijom.
– Ja kažem zašto ne? Ja sam kap u oceanu, a ocean čini puno kapi. Ja sam mlada, a mladi su tu da mijenjaju svijet i svijest. Mi smo tu da mijenjamo stanje. Za deset godina željela bih stajati ispred slabih i nemoćnih, onih koji pate i povrijeđenih. Govoriti u njihovo ime, željela bih biti glas obespravljenih, onih koji traže pravdu za sebe i druge.
S najboljom prijateljicom Valentinom Blažeković na piću
Moje misli uvijek su bile s onima koji se ne mogu braniti – napisala je svoje želje naglasivši prolaznost života koji, istaknula je, može biti dobar ako se u njemu pronađu ljepota i radost te mu se da smisao. A ona će, tumačila je, pronaći kompromis između idealnog i mogućeg. Iako se uvijek trudila, kažu njezini kolege, biti bliža onome prvom. To je očito bio njezin modus vivendi. Mislila je da čovjek koji ne sanja i nema svoje ciljeve ne živi, nego samo preživljava i čeka da prođe vrijeme. Budućnost je povezivala s neizvjesnošću, ali i s nadom u ostvarenje snova.
– Uspjeh i ostvarivanje sna moraju doći na ovaj ili onaj način. Mi provodimo život u iščekivanju. Čekamo da odrastemo, da završimo škole, stvorimo svoje obitelji i na koncu da iza sebe ostavimo lijepe uspomene na koje ćemo s osmijehom gledati – napisala je Laura.
Nasmijala nas je i nakon ispita
Njezini kolege s VERN-a, s kojima je studirala pet godina, kažu da je Laura sa svoje 23 godine proživjela pet života.
VIDEO Prometna na Ilici
– I nakon najtežeg ispita njezina “provala” nasmijala nas je do suza. Ona je bila najbolja od nas. Iskrena, “opičena” do bola i bez skrivenih namjera. Ako je ikada pomislila na kraj, pomislila je na ovo, na svoje prijatelje, obitelj i sve one koji su je voljeli i koje je ona voljela, da govore u njezinu čast. Jer ona je uvijek bila tu za nas, a nadalje ćemo mi biti tu za nju – kažu njezini kolege. Život je umjetnost, rekla bi Laura, ali ga treba znati živjeti. A ona ga je očito živjela – punim plućima.
Sram vas bilo. Lijete krokodilske suze nad ovom koja je znala s kime se druži i znala je s kime sjeda u auto, a o onoj drugoj ženi koja je poginula na pravdi Boga ni kriva ni dužna ni riječi.....sramm vas bilo još jednom.