Festival licemjerja priredili su politika i mediji. S obzirom na senzibilitet za “naše” zločine, začuđuje šutnja o kontroverzi povezanoj sa zvijezdom predsjednikove inauguracije, “posljednjom partizankom” Vjerom Andrijić. Zar je to tabu-tema?! Svaka čast ratnoj veteranki koja je kao bolničarka bila i u bitkama na Sutjesci i Neretvi. Ali 7. veljače 1945. bila je i u Širokom Brijegu, gdje su partizani ubili i zapalili franjevce u podrumu samostana. U nizu likvidacija ubijeno je 66 franjevaca iz Hercegovine. Andrijić je za TV Vida rekla kako taj dan u Širokom nije bilo “muškog čeljadeta”, ali su do noći vodili “borbu s ničim nego s crkvom. Dokle god crkva nije pala, dok god popi nisu... nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao. Imali su mitraljez sa zvonika, mi smo zarobili pet-šest popi u mantijama...”, kazivala je. Ne zna se što je nevjerojatnije, fratri koji su jedini ostali pa pucali ili partizani koji s njima vode bitku do noći. “Legitiman cilj” bio im je i nepokretni fra Marko Barbarić (80) koji ni žlicu nije mogao držati.
Svi su se raznježili kad je Sandra Benčić (Možemo) tješila Antu Kujundžića (Most) koji je nakon potresnog, jednog od najboljih govora u Saboru, klonuo duhom jer su mu odbijeni amandmani za “jednakost roditelja”, bilo posvojitelja bilo bioloških. Benčić je istaknula da ga podupire “bez obzira na to što smo iz različitih opcija i spektara”. Emocije iznad ideologije. Oh, kako dirljivo! Inače joj, kao i većini stranačkih vojnik(inj)a, nije bitno što, kako i zašto, nego tko iznosi argumente. A zapravo je namirisala političku krv jer je konstatirala da Kujundžić traži “samo civilizacijski minimum” pa je osorno poručila vladajućima da ga oni ne mogu dosegnuti “ni da vam ljestve damo”. Kako je samouvjerena! Iako Kujundžić nije isticao primjer civilizacijskih postignuća Zagreba pod upravom Možemo jer ni oni ne daju “pomoć za novorođenčad” za posvojenu djecu. Je li ih tko sprječavao da primjerom pokažu ono što Benčić tako odrješito traži kritikom saborske većine? Vrhunac je licemjerja to što je ganuće u nje izazvao posvojitelj troje djece, a kad su njezini u Zagrebu ukidali mjeru za roditelje odgojitelje s troje i više djece suosjećanja nije imala ni za siromašne, već je i njima, za ljevičarku vrlo bešćutno, poručila “to se svagdje zove pomoć, nigdje se ne zove pravo” te dodala kako je “milošću Božjom to rađeno od strane Bandića”. Neselektivno, ali on je demografski nešto “delao”. A kad su djeca iz Konga prepuštena na milost i nemilost tko zna koga i pod kakvim trgovačkim uvjetima, onda su Benčić preplavile stranačko-ideološke emocije pa ju je baš bilo briga i za “najbolje interese djece”.
Kod posvojenja radi se o privilegiranima kojima imovinski status omogućuje da se ostvare kao roditelji. To je bio slučaj i u roditeljskom pothvatu Kujundžićevih pa je neprimjereno i manipulativno isticati da posvojena djeca u svoj trajni dom dolaze bez ičega. Bračni par Kujundžić ima 5781 euro mjesečnih primanja u javnom sektoru i još 38.715 eura godišnje od imovine. Da je Kujundžić HDZ-ovac, Benčić bi garant tumačila da je u sukobu interesa iako on apelira za buduća posvojenja. Za djecu bez roditelja koja iz domova s vrećicom ili bez nje ulaze u svijet odraslih nitko u Saboru nije pustio suzu. I za samohranu majku Andrijanu Matijević, suprugu umrlog branitelja Škabrnje, i petero njihove djece od 8 do 16 godina, kako bi im se uredio dostojan dom, morala se organizirati humanitarna akcija. Za imućne roditelje, poslodavce, vrhunske sportaše, država se pobrine, a sirotinja je i ljevici i desnici teška.
FOTO Niče spektakularni projekt blizu Zagreba: Pogledajte kako će izgledati
Otvori KEKS Pay
Sve na svom mjestu ! Ta Benčić je oličenje licemjerja.To nema ni stida ni obraza.