Nevjerojatan jubilej slijedi nam ovog tjedna. I nije vezan za Drugi svjetski rat. Čovjek koji ovoga tjedna slavi rođendan zapravo je u vrijeme završetka najvećeg svjetskog sukoba imao već 19 godina. Sir David Attenborough, najveći živući svjetski prirodoslovac, ovog tjedna u petak navršava 100 godina. Stotinu godina! Nema čovjeka u svijetu koji je na ovakav, isključivo pozitivan način utjecao na tolike generacije. Nismo sigurni da će se takav fenomen više ponoviti, barem ne u ovo naše nesretno vrijeme. I u Hrvatskoj će se obilježiti ovaj nevjerojatan jubilej, u mnogim institucijama i muzejima, a jedan od njih je i Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu, čijeg smo voditelja marketinga Branimira Ivića pitali da nam kaže sve o tome kao i o Davidu Attenboroughu.
Kako će Hrvatski prirodoslovni muzej obilježiti stoljeće Sir Davida Attenborougha?
Hrvatski prirodoslovni muzej obilježit će ovu veliku obljetnicu cjelodnevnim programom pod nazivom "Attenboroughovih sto" u suradnji s BBC Earth, koji objedinjuje filmske projekcije, edukativne sadržaje i svečani program uz simbolično puhanje u svjećice na torti. Središnji događaj bit će projekcija novog dokumentarnog filma Ocean (2025), realiziranog u suradnji s National Geographicom, koja nam donosi priču o stanju svjetskih oceana i utjecaju klimatskih promjena. Tijekom dana posjetitelji će moći pogledati i epizode nagrađivanog BBC-jeva serijala Blue Planet II, sudjelovati u stručnim tematskim vodstvima stalnim postavom te dovesti djecu na edukativnu radionicu "Zemlja u kadru". U večernjem dijelu programa u atriju muzeja održat će se svečano obilježavanje uz simbolično puhanje sto svjećica, uz prisutnost predstavnika Veleposlanstva Ujedinjenog Kraljevstva, kao i kratko uvodno predavanje muzejskog savjetnika dr. sc. Draška Holcera o radu Sir Davida Attenborougha. Cijeli je program zamišljen kao svojevrstan spoj znanosti, edukacije i kvalitetne dokumentarne produkcije, kojim muzej odaje počast jednom od najutjecajnijih prirodoslovaca našeg vremena.
Sir David je snimao i kod nas. Koliko znamo o tome što je radio, gdje je snimao, što je bila tema, gdje se emitiralo?
Hrvatska se našla na mapi jednog od Attenboroughovih najambicioznijih projekata – serije The Green Planet. Snimanje je trajalo više od tri godine i odvijalo se u čak 27 zemalja, među kojima su bile Japan, Hrvatska, Kostarika, SAD i dr. Iako točne lokacije nisu precizno navedene, s obzirom na kontekst jedne od epizoda gledatelji će jasno prepoznati Plitvička jezera kao primjer iznimno očuvanog slatkovodnog sustava. Hrvatska se doduše ne pojavljuje kao "glavna priča" ili zasebna epizoda, već više kao dio šireg mozaika globalnih ekosustava. Ono što je manje poznato javnosti, a bit će i dio posebnog programa u muzeju, jest da je tijekom jednog od tih snimanja njegovu ekipu na terenu pratio i kao domaćin dočekao današnji kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja Kazimir Miculinić. No, o toj anegdoti više na događanju u Muzeju 8. svibnja.
Očito je da je Sir David na poseban način obilježio svoje stoljeće vlastitim emisijama o prirodi. Što je po vama najvrjednije što je napravio?
Sir David svojim je radom obilježio cijelo stoljeće, ali njegova najveća vrijednost vjerojatno leži u jedinstvenoj sposobnosti da znanost približi ljudima na razumljiv i emotivan način. Još od ranih serijala poput Zoo Quest koji datiraju u pedesete godine prošlog stoljeća, preko dokumentarnih ciklusa Life on Earth, The Living Planet, i The Private Life of Plants, pa sve do novijih naslova poput Blue Planet II i Planet Earth, kao i aktualnog filma Ocean, Attenborough uspijeva složene prirodne procese i ekosustave pretvoriti u razumljive priče koje dopiru do milijuna gledatelja.
I upravo je ta sposobnost ono što ga izdvaja – jasnoća, jednostavnost i emocionalna snaga pripovijedanja, a opet bez gubitka znanstvene utemeljenosti. Za nas muzealce njegov je pristup posebno važan jer se u svakodnevnom radu često susrećemo s izazovom kako kompleksne ekosustave i znanstvene teme približiti široj publici na jasan i zanimljiv način. Attenborough to čini s lakoćom – pojednostavljuje bez banaliziranja te uspijeva istodobno educirati i emotivno angažirati publiku, što je standard kojem i sami težimo.
Imamo li danas u svijetu ikoga sličnog Sir Davidu, s jednakim utjecajem na javnost kad je priroda u pitanju?
Bojim se da ne. Danas ne postoji osoba koja bi imala globalan, dugotrajan i gotovo univerzalno prihvaćen utjecaj kakav ima Sir David Attenborough, barem kad je riječ o prirodi. Postoje pojedini naratori pa i popularni komunikatori, ali njihov je utjecaj ili uže znanstveno specijaliziran ili pak vezan za aktivizam, ali nitko ne objedinjuje sve na način na koji je to Attenborough radio desetljećima. Razloga je nekoliko. Prvo, Attenborough je djelovao u vrijeme kada su velike televizijske kuće poput BBC-ja imale golemu moć i koncentriranu publiku – serijali poput Planet Earth, Blue Planet II ili nešto stariji Life on Earth gledali su se istovremeno diljem svijeta. Danas je publika fragmentirana između streaming platformi, društvenih mreža i različitih formata.
Drugo, vjerodostojnost se gradi godinama pa i desetljećima. I treće, njegov je stil jedinstven – unikatan spoj točnosti, smirenog autoriteta i pripovjedačke topline. U novije vrijeme, projektima poput filma Ocean, koji ćemo gledati i u muzeju u povodu njegova stotog rođendana, dodatno je učvrstio svoju ulogu globalnog glasnogovornika prirode. Drugim riječima, danas imamo mnogo glasova, ali nemamo jednu takvu "figuru povjerenja", a upravo ta rijetka kombinacija čini Attenborougha teško zamjenjivim.
Vjerojatno ste i sami gledali puno dokumentaraca Sir Davida, koji je na vas ostavio najveći dojam i zašto?
Teško je izdvojiti samo jedan naslov iz bogatog opusa jer su gotovo svi njegovi dokumentarci na neki način obilježili razvoj prirodoslovne dokumentaristike. U kontekstu onoga što često dijelimo unutar muzejske struke, Attenborougha doživljavam u širem medijskom kontekstom. Ipak, mogu s vama podijeliti osobno iskustvo; tijekom ratnih devedesetih, preko satelitske televizije i BBC Radija, slušao sam radijske emisije u kojima se povremeno pojavljivao kao gost. Tada sam prvi put čuo njegov glas – bez slike, samo smirena naracija o svijetu prirode. I upravo se tada jasno osjetilo ono što ga i danas definira: smirenost, preciznost i sposobnost da prirodu učini bliskom, čak i kada je ne vidimo.
Iz vašeg iskustva, imaju li djeca danas takvu svjesnost o prirodi kao što smo je imali mi na koje je rad Sir Davida posebno utjecao?
Teško je reći, ali opet bilo bi netočno kazati da je ta svjesnost manja, ona je naprosto drugačija. Ključna je promjena svakako način doživljaja; djeca današnjice prirodu često upoznaju posredno – putem ekrana, dokumentaraca i digitalnih sadržaja – dok je neposredni, svakodnevni kontakt s okolišem u mnogim sredinama slabiji nego ranije. Upravo zato institucije poput prirodoslovnih muzeja imaju još važniju ulogu: pretvoriti znanje u doživljaj. Svjedoci smo da djeca vrlo brzo "upijaju" kompleksne pojmove kada im se priroda približi na pravi način – pričom, vizualizacijom i interakcijom, a u tome je Attenborough i dalje referentna točka. Današnja djeca možda imaju manje fizičkog dodira s prirodom, ali imaju potencijalno možda veću globalnu svijest o njezinoj krhkosti, ali samo pod uvjetom da im se ona pravilno približi.
Nama se ne čini da današnje obrazovanje dovoljno pozornosti poklanja prirodi i prirodnim znanostima. Jesmo li u pravu i ako je do toga došlo što mislite zašto je tako te što se time gubi?
U velikoj mjeri – imate pravo, ali to nije jednostavna krivnja obrazovanja, nego posljedica šireg pomaka u društvu. U osnovi, prirodoslovlje i prirodne znanosti u školama često gube prostor jer se kurikulumi opterećuju velikim brojem sadržaja, dok se istodobno jača fokus na STEM kompetencije u užem smislu – matematika, informatika, tehnologija. Pritom se terenska nastava, neposredni kontakt s prirodom i iskustveno učenje često svode na minimum – i upravo tu nastaje praznina. Djeca danas odrastaju u urbaniziranom, digitaliziranom svijetu gdje je svakodnevni kontakt s prirodom manji nego prije nekoliko desetljeća.
To ne znači da su manje zainteresirana, nego da im priroda naprosto nije "prva učionica", nešto što dolazi posredno – putem ekrana, ali ne i neposrednim iskustvom doživljaja. U tom kontekstu rad Sir Davida Attenborougha i serijali poput Planet Earth ili Blue Planet II imaju paradoksalno dvostruku ulogu: oni istodobno nadoknađuju manjak izravnog kontakta s prirodom, ali i pokazuju koliko je taj kontakt nezamjenjiv. Zato se uloga muzeja, kao i javnih znanstvenih institucija, danas dodatno pojačava: postajemo svojevrstan most između znanja i doživljaja, između školskog kurikuluma i stvarnog svijeta prirode.
Kada bi Sir David najavio još jedno snimanje u Hrvatskoj, što biste mu predložili i zašto?
Bez oklijevanja — Jadran. Iako je dio Mediterana, Jadran ima vrlo specifične ekosustave: podmorske livade posidonije, duboke kanjone, jake struje i iznimno bogat život na relativno malom prostoru. To je kao rođeno za priču o osjetljivosti mora koje izgleda mirno, ali je pod velikim pritiscima – od klimatskih promjena do ljudskog utjecaja. Drugo, krški podzemni svijet s rijekama koje “nestaju” kroz ponore podzemlja da bi zatim ponovno izvirale te endemskim vrstama koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu. To je upravo ona vrsta “nevidljive prirode” koju Attenborough često pretvara u dobru priču – svijet koji postoji, ali ga rijetko tko vidi. I na kraju - Kopački rit kao jedno od najvažnijih slatkovodnih staništa u Europi. Hrvatska je, u odnosu na svoju veličinu, jedna od biološki najbogatijih zemalja kontinenta — i o tome se premalo govori.
Zna li taj jadnik da stiže "retrogradni Pluton"??? Čita li on uopće Večernji? Ili oni koji prepisuju članke?