Barem dva su razloga zbog kojih su se SDP-ovi saborski zastupnici ovaj
tjedan obrušili na ministra gospodarstva Branka Vukelića uputivši u
saborsku proceduru zahtjev za njegovu smjenu. Oni naime već dugo
inzistiraju na raspletu afere Brodosplit, pri čemu su cilj naravno
Sanader i HDZ-ova vlast.
No kako to sporo ide, kako su Sanadera doduše uspjeli u nekoliko
navrata isprovocirati, ali ne i ozbiljno zatresti, a rezultati istrage
još nisu na vidiku, očito je došlo do prilagođavanja stranačke taktike,
koja sad prividno mijenja cilj. Vukelić je bez sumnje meko mjesto, na
koje je lako udariti, a ako se u zadnjoj godini mandata trese ministar
gospodarstva, barem posredno trese se i cijela Vlada koja je sve dosad
iza njega stajala.
Formalno, i to je onaj drugi razlog zbog kojeg su se esdepeovci na
njega obrušili, Branko Vukelić je predsjednik Nadzornog odbora
Brodosplita, tvrtke iz koje su sumnje u korupciju posijane na sve
strane, pa i proširene izvan granica Hrvatske. Tragovima Brodosplitova
novca pozabavio se čak i austrijski Interpol, ali kako ovdje taj slučaj
još uvijek nema kraja, bilo je predvidivo da će najjača opozicijska
stranka krenuti na ministra nadzornika.
Predsjednici nadzornih odbora, kao i članovi tih tijela, kad dođe do
nekog skandala u tvrtkama koje nadziru, u pravilu kažu kako nisu znali
što se događa. Vukelić po tome nije iznimka, nego samo potvrda da u
hrvatskoj praksi uopće nije jasno kakva je odgovornost nadzornih odbora
i dokle ona seže. Kad ga je strefila najnovija SDP-ova ofenziva,
Vukelić je novinarima kazao da ne osjeća nikakvu odgovornost.
Ništa kao predsjednik Nadzornog odbora nisam mogao učiniti, jer ne
pratim tijek posla u brodogradilištu rekao je i dalje vrlo
siguran u svoju poziciju, ali nervozniji nego inače. Kad je upotrijebio
izraz "SDP-ove gluposti", odao je da je izbačen iz takta, jer to
nipošto nije njegov uobičajeni rječnik.
Hoće li Vukelić biti prvi predsjednik Nadzornog odbora koji će
funkcijom ministra platiti lagodnu poziciju nadzornika? Sigurno da
neće. Vukelić je omiljen u svojoj stranci. Hadezeovci ga vole zbog
dobrote. I potpuno mu opraštaju manjak operativnosti, liderskoga duha i
smisla za samoreklamu. U posljednje vrijeme pomažu mu to nadomjestiti
specijalnim trikovima PR-a, ali ne pada im na pamet mijenjati svog
ministra gospodarstva, pogotovo ne u zadnjoj godini mandata.
Čvrsto ukorijenjen u stranci i uspješan u svojoj izbornoj jedinici,
Vukelić ima veliku potporu HDZ-a, unatoč tome što nije uspio postati
ministarska zvijezda.
No on to može zahvaliti i specifičnoj poziciji ministra gospodarstva,
koji je uvijek na neki način zagrađen ministrom financija, odnosno onim
koji drži blagajnu, i potpredsjednikom Vlade kojem pripada kreiranje
politike.
Ni mnogi njegovi autoritativniji prethodnici zbog toga u konačnici nisu
priskrbili velik rezultat, ni za sebe osobno ni za resor u cjelini, a
Ljubo Jurčić je, primjerice, nakon što je na istoj ministarskoj
dužnosti shvatio u čemu je stvar, odlučio nikad više ne prihvatiti to
mjesto ako mu ne može pridružiti barem potpredsjedničke ovlasti.
Branko Vukelić - samo prividna meta oporbe