Više od 35 tona otpada su nelegalno skladištili. Tvrdi tako barem USKOK koji je pokrenuo istragu protiv Josipa Šinceka i još devet osoba te četiri tvrtke zbog sumnje da su bili dio zločinačkog udruženja u sklopu kojeg je počinjeno više kaznenih djela protiv okoliša, ali i utaje poreza te pranja novca. Šincek i njegova supruga su tijekom vikenda završili u Remetincu jer im je određen istražni zatvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke. Iako je USKOK tražio da im se istražni zatvor odredi sve dok se ne ispita 50-ak svjedoka, sutkinja istrage smatrala je da im se istražni zatvor treba odrediti samo zbog mogućeg utjecaja na nekolicinu svjedoka. Jedan od njih je i Paško Dodić, poznati zlatar, čija je supruga Franciska Dodić, također osumnjičena. Ona je pred istražiteljima, kao i još nekoliko osumnjičenika iznijela obranu, pa je sud smatrao da ne egzistiraju razlozi za njezino pritvaranje. Osim toga, tijekom istrage su osumnjičenici bili tajno praćeni i snimani, lokacije gdje je nelegalno skladišten otpad snimljene su i dronovima, a izuzeta je i sva dokumentacija, kao i mobiteli i laptopi osumnjičenika.
A kako se odvijao "posao" s prijevozom otpada opisao je jedan od osumnjičenika.
- Već 10 godina radim kao vozač, a kada sam upoznao Josipa Šinceka, došao sam raditi kod njega. Vozio sam ture za bolnice i neke tvrtke. Kamionom sam prevozio kontejnere, koje sam preuzimao pune ili prazne. Vozio sam kada je Josip imao za naftu i kada bi me nazvao, po njegovom bi pozivu vozio puni, a natrag prazni kamion. Za Gospić bi vozio puni, a za Varaždin prazni kamion. Uz pošiljku sam uvijek imao i prateći list za otpad - branio se Ivica K.
Što se tiče Franciske Dodić, ona je u svojoj obrani porekla to za što ju se sumnjiči te je navela da je upala u - klopku. Pojasnila je zatim da je 2021. upoznala Šinceke na Plitvicama tijekom jednog projekta, a kazala je i da je Šincek njezina supruga kontaktirao preko društvenih mreža.
- Šinceki su nam ponudili kupnju kućica koje grade od termo betona, koji je sačinjen od 90 posto plastike i 10 posto ostalih materijala. Tipos Resurs je tada imao kredit od milijun eura u Zagrebačkoj banci, pa smo procijenili da se radi o ozbiljnoj tvrtki. Pokazali su nam da imaju i certifikate da je je taj termo beton otporan na požar, a Šincek je dobivao i nagrade na inozemnim sajmovima. Mi smo se od tada družili sa Šincekovima i dogovorili smo se da ćemo oko tog termo betona zajedno stvoriti brend naziva Izoxeco, a Šincek je patent prenio na mog supruga. Suradnju smo ostvarili kroz moju tvrtku, kojoj smo promijenili ime te smo Moniki Šincek prodali 50 posto udjela. Ona mi još nije u cijelosti platila za taj prodani dio, a u toj tvrtki, koju smo nazvali Izoxeco obje smo bile direktorice. Moj suprug i ja smo u to poslovanje krenuli u dobroj vjeri, kupili smo strojeve, planirali inovacije, planirali smo od tog materijala graditi kućice, grobnice i bukobrane. Radi se o plastici koja se može reciklirati, a ja i suprug o tome nismo znali ništa. I zato smo vjerovali Šincekima. Moj je suprug vlasnik jednog kamenoloma u Benkovcu u kojem je planirao graditi skladište. Dobio je građevinsku dozvolu 2023., a od Šinceka sam dobivala upute što trebam raditi. Govorili su da se radi o legalnom poslu. Po uputi Monike Šincek napravila sam dva računa na temelju ugovora o posjedovanju. No onda sam postala sumnjičava jer u zadnja četiri mjeseca nisam uspjela kontaktirati sa Šincekima. Na stranicama Poslovne Hrvatske sam vidjela da je tvrtka Tipos Resurs otišla u stečaj, no Šinceki su me uvjeravali da je sve u redu. Što se tiče računa koje sam izdala Tipos Resursu, ta je uplata sjela na račun Izoxeca, koji je na to platio porez. Vezano za isplatu 100.000 eura, isplatila sam ih na svoj račun zbog asignacije jer je moj suprug imao ranija potraživanja jer je davao pozajmice Izoxecu koje su asignacijom prebačene na mene. Oko poslovanja Izoxeca, ja sam vodila brigu da se dobije građevinska dozvola, a u toj dozvoli stoji da će se graditi kompozitnim plastičnim materijalom s primjesom cemenata i emulzije. Drugo ništa ne znam i stvarno se osjećam kao da sam upala u klopku - branila se Franciska Dodić.
Po navodima USKOK-a, Josip Šincek je bio stvarni voditelj poslovanja Tipos Resursa, te ga se sumnjiči da je od početka 2022. do 30. rujna 2024. organizirao uvoz mljevenog plastičnog i drugog otpada iz Slovenije i Italije, koji je onda nelegalno skladištio zakapajući ga u zemlju, na lokacijama kod Varaždina, Gospića i Benkovca. Konkretnije, USKOK sumnja da je otpad nelegalno skladišten na zemljištu bivše tvornice Florijan Bobić, na zemljištu bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit te na području bivšeg kamenoloma u Benkovačkom Selu. USKOK Šinceka sumnjiči da je organizirao ostale u zločinačko udruženje u sklopu kojeg su svi imali svoja zaduženja, a kako bi prikrili što rade, izrađivala se i lažna dokumentacija. Osumnjičene tvrtke ostvarile su nepripadnu imovinsku korist od oko najmanje 465.943 eura.
Kad će ispitati (uapsiti) one koji su nadležni za dozvole prekograničnog prometa otpada i kontrolu uvoza istog? Nema transporta i rada s otpadom preko granica bez dozvola i kontrola. Dakle bez nečijeg blagoslova ovo nije moglo proći..... Ne branim počinitelje, oni su poslovni ljudi, htijeli su zaraditi novce, možda nisu ni dovoljno svijesni u što su ušli, mada ih ne znanje ne brani od odgovornosti, ali da im ovo netko iz nadležnih institucija nije dozvolio, svjesno ili iz gluposti nekog činovnika, do ovog uvoza ovakvog otpada nikad ne bi došlo.