Deveti put Argentina je utonula u bankrot. Zemlja poznata po kvalitetnoj govedini, žitaricama, odličnom nogometu, gauchosima, tangu... sada se nastoji izvući novom, kvalitetnijom ponudom kreditorima kako bi barem malo smanjila opterećenje od 65 milijardi dolara vanjskog duga te tako izbjegla isključivanje sa svjetskog financijskog tržišta.
– Podnijet ćemo strašan napor kako bismo održali svoju riječ. Ovo je doista maksimalno što možemo učiniti – rekao je Alberto Fernandez, argentinski predsjednik, političar koji zastupa vrijednosti lijevog centra. Iako, ideologija i vrijednosti koje zastupaju argentinski lideri već nekoliko desetljeća praktično nemaju nikakve važnosti, gotovo svaki od njih za osnovni zadatak ima nekako izvući zemlju iz bankrota ili je barem nekako održati na površini.
Stari dug mijenjaju novim
Ide teško. Kreditori koji kod sebe drže velike količine državnih obveznica (u prijevodu – argentinskoga duga) teško pristaju na dogovor nastojeći se što bolje zaštititi. Nije bez logike, u te obveznice spadaju i one izdane još 2005. godine, za koje se sada vrti opcija da ih se zamijeni novima, što bi donijelo veću zaštitu vjerovnicima.
Prijedlog restrukturiranja duga Argentina će američkoj SEC komisiji za reguliranje i trgovinu vrijednosnim papirima podnijeti sljedećeg ponedjeljka. Proces restrukturiranja duga snažno je omela pandemija, koja sada divlja na južnoj hemisferi, Argentina je jako pogođena te se očekuje pad ekonomije od otprilike 12 posto. Povrh svega toga u tijeku je i dogovor s Međunarodnim monetarnim fondom o kreditu koji je Argentina dobila od te institucije 2018. godine u visini od 57 milijardi dolara. Sve zajedno začinjeno je manjim skandalom u kojem se Vicentin, veliki argentinski proizvođač soje, optužuje za isisavanje 400 milijuna dolara koje su banke posudile vjerovnici, pa se traži istraga te argentinske tvrtke.
Samo u ovom stoljeću, dakle od 2000. godine, Argentina je bankrotirala dva puta, ovaj posljednji bankrot nastupio je nakon što zemlja nije mogla platiti kamate u visini od 500 milijuna dolara na ionako već zakasnjelu otplatu duga nastalog izdavanjem obveznica. Od proglašenja svoje neovisnosti od Španjolske 1816. godine, Argentina je, dakle, bankrotirala devet puta, inflacija je često bila izražavana dvoznamenkasto, dosegla je jednom čak i pet tisuća posto što je, dakako, rezultiralo i snažnim devalvacijama argentinskog pesosa.
Prvi se put bankrot dogodio 1827. godine, samo 11 godina nakon osamostaljenja. Zemlja se otvorila vanjskoj trgovini, no da bi pospješila razvoj, prodala je obveznice londonskoj Bank of England koja je onda – podignula kamate na otplatu tog duga. Trebalo je 30 godina da se oporavi. Onda je 1890. godine nastupila velika ambicija da se zemlja poveže željeznicom, a Buenos Aires pretvori u velegrad, što je zbilja i postao. Poremećaj na tržištu roba gurnuo je Argentinu prema još jednom bankrotu, iz kojeg se izvukla nakon četiri godine, ponovno pomognuta britanskim kapitalom. Slijedi razdoblje prosperiteta koji traje do kraja Prvoga svjetskog rata i konačno završava Velikom depresijom, a bankrot je konačno uslijedio 1951. godine jer su u međuvremenu nastupile i političke turbulencije kada se u 20 godina promijenilo osam predsjednika, a na vlast došla vojna hunta. Politika zamjene uvoza vlastitom proizvodnjom okidač je nove propasti.
Gotovo paradoksalno, novi je bankrot nastupio 1956. kada je svrgnut Juan Peron, kojega je na vlasti smijenila nova hunta. Nakon poticanja rasta i bujanja srednje klase, ekonomija propada, Argentina ne može plaćati dugove pa je pregovorima s Pariškim klubom jedva izbjegnuta i veća katastrofa. Hunta, koja je na vlasti bila do 1982., masovno posuđuje kako bi poduprla infrastrukturne projekte i velike industrije. Ne mogu ni to plaćati, a dug s osam milijardi skače na čak 46 milijardi dolara. Iako je Carlos Menem dobro počeo obuzdavajući inflaciju od tri tisuće posto, ipak nije mogao obuzdati previsoku državnu potrošnju pa je dug narastao na stotinu milijardi dolara 1989. godine.
Uvijek ista priča
Američki investitor Paul Singer 2001. godine je i sedmi put gurnuo Argentinu u ponor bankrota ne pristajući na otplatu 30 posto dugova zemlje vjerovnicima. Dug samo na temelju izdanih obveznica iznosio je 95 milijardi dolara. Isti je čovjek ponovno gurnuo Argentinu u bankrot 2014. godine nakon što američko pravosuđe blokiralo otplatu kamata dok se ne otplati dug Singerovu i nekoliko drugih fondova. Nakon dvije godine ponovno je otvoren pristup financijskom tržištu, no ove godine dolazi na red i deveti bankrot.
U bankrot ih je bacao Paul Singer - Židov. Zanimljivo. Samo navodim informaciju s Wikipedije.