Nakon što je američki predsjednik Donald Trump u veljači 2025. godine vidio fotografiju razarača USS Dewey prekrivenog hrđom, rješavanje dugogodišnjeg problema postalo je prioritet. Američka mornarica godinama je ignorirala hrđanje brodova, potvrdio je i čovjek koji je sada zadužen za rješavanje situacije. "Znali smo što treba učiniti, ali odabrali smo ne učiniti to", kazao je Mark Lattner, direktor Odjela za integritet i performanse brodova u Upravi za pomorsko inženjerstvo, te pojasnio kako je uvijek postojao neki drugi problem na kojeg se trebalo fokusirati.
Nakon što je Trump od dužnosnika tražio odgovore, pronalaženje rješenja za problem hrđe u mornarici postalo je jedna od glavnih Lattnerovih misija. On je, naime, istaknuo kako problem nije samo estetski. Hrđa i korozija na brodovima mornarice imaju posljedice na održavanje i spremnost, navodi The War Zone.
Neka od rješenja uključuju korištenje polisiloksanske boje koja se lako čisti te stavljanje dobrih otvora za odvod. "Ako možemo koristiti materijale koji su inherentno manje skloni hrđanju, to je sjajno", naveo je Lattner te dodao kako više preventivnog održavanja također može pomoći. Uz to, u tijeku su poboljšanja u obuci. Timovi stručnjaka uče mornare najboljim i najlakšim načinima bojanja brodova.
Industrija ima veliku ulogu u cijelom procesu s obzirom na to da, kako je istaknuo Lattner, neka rješenja idu izvan onoga što mornarica može sama učiniti. "Oni mogu pomoći u izvođenju radova na konzervaciji. Mogu pomoći u razvoju tehnologije. Iako imamo puno dobre tehnologije i znamo što možemo učiniti, uvijek tražimo bolje ideje. Postoje li bolji načini konzervacije? Postoje li bolji načini uklanjanja stare boje? Postoje li robusnija rješenja koja možemo primijeniti?", kazao je Lattner koji, također, traži promjene u budućim dizajnima brodova koje će smanjiti hrđu i koroziju te olakšati održavanje.
Otvori KEKS Pay
Kod nas hrđanje je dovelo do hedonizma, problem nije samo estetski iako nam upravo to govore. Kad rat još nije počeo, ali se već normalizira kao opcija, postaje ključno razumjeti kako propaganda od pasivnih promatrača proizvodi suučesnike agresije. Nešto se posebno događa u ovakvim trenucima, kad se nalazimo na milimetar od ponora, neka devijacija koju nitko nije ozbiljno mjerio, ali je krajnje nakaradna. Volja za uništenjem, ona sirova, običnog čovjeka. Volju iz pozicije geostrategije je puno lakše razumjeti. Ona je dehumanizirana, nju pokreću ljudi koji su već prekrižili vlastitu humanost i vide Zemlju kao ravnu ploču, onu šahovsku. Tzv. "gospodare kaosa" može se "razumjeti" jer to je sve što jesu, bez iskupljujućih kvaliteta. Puno teže je razumjeti nepozvanog običnog čovjeka koji je u stanju, nakon toliko epizoda nametnutih tragedija, podržati još jednu. Možemo još malo nastaviti s očitim ignoriranjem ključnih elemenata, ili ne moramo, jer mnogima je već jasno odakle paradoks dolazi. Važan akter u cijeloj geopolitici, iako on misli da nije, upravo je tzv. običan čovjek, pojedinac. Zbog njega i za njega postoji kompletna propagandna struktura, da bi se njega (x milijuni) usmjerilo da razmišlja kako bi "trebao".