Američki odvjetnik David Rivkin, koji je domaćoj javnosti poznat po neuspjelu zastupanju Hrvatske pred međunarodnim sudovima u Den Haagu, proteklih dana u američkim medijima snažno zagovara rat s Irakom. Kao stručnjak za međunarodno pravo bio je savjetnikom Ministarstva pravosuđa i Bijele kuće za administracije Ronalda Regana i Georgea Busha. Rivkin je također blizak i administraciji sadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha, čiju ratnu politiku podupire.
Izjavili ste da međunarodni pravni akti dopuštaju Bushovoj administraciji da vojnom akcijom sruši režim Sadama Huseina?
- Ni u jednom međunarodnom sporazumu, pa ni u Povelji UN-a, ne postoji ništa što bi zabranilo pobjedničkoj strani da nakon ratne okupacije sruši vladu poražene strane. Štoviše, nakon prihvaćanja Povelje UN-a, to načelo postalo je normom u međunarodnim odnosima. Najsvježiji primjer za to jest NATO-ova okupacija Kosova. Ta okupacija još traje i NATO vlada Kosovom.
Čak i Ženevske konvencije podupiru promjenu režima ako se ona provodi u kontekstu oružanog konflikta. Osim toga, glavni politički razlog, a i pravno opravdanje vojne akcije protiv Iraka jest činjenica da režim Sadama Huseina nastavlja kršiti međunarodne obveze uklanjanja oružja za masovno uništenje, čime predstavlja prijetnju međunarodnom miru i stabilnosti.
Vi, dakle, tvrdite da su Irak i SAD već u ratu?
- Da. Prema međunarodnom pravu, SAD je od 1991. bez prekida u ratu s Irakom. Rat u Perzijskom zaljevu završio je primirjem, koje je Irak stalno kršio. Mirovni sporazum nikada nije potpisan. SAD i Britanija, čuvajući tzv. zone zabrane leta na sjeveru i jugu Iraka, izvele su stotine napada na iračke vojne ciljeve. U nekoliko su navrata ti napadi, posljednji put 1993., prerasli u velike vojne akcije bombardiranja. Prema tome, poduzimanje bilo kakve vojne kampanje protiv Iraka ne bi bilo započinjanje novoga rata, nego samo nastavak oružanog sukoba, koji traje.
Podupirete, međutim, i stajališta da SAD-u za napad na Irak nije potrebno odobrenje Vijeća sigurnosti. Zašto?
- To je odobrenje bezvrijedno. SAD bez odobrenja Vijeća sigurnosti ima svako i legalno neupitno pravo upotrijebiti silu protiv Iraka. Prvi sam razlog već naveo. To je činjenica da je SAD u ratu s Irakom od 1991. Drugi je pak to što međunarodno pravo već stoljećima priznaje zemljama pravo anticipirajuće samoobrane. Odnosno, mogućnost da se koriste silom protiv zemlje koja predstavlja ozbiljnu prijetnju, čak i ako nije izvela oružani napad.
To pravo ne ograničava ni Povelja UN-a. Potvrda za to su preventivni napadi koje su izveli Izrael i SAD protiv neprijateljskih sila. Izrael je tako 1981. napao nuklearne pogone u Iraku, a SAD je 1983. napao Grenadu, 1986. Libiju i 1993. Irak.
Protivnici napada na Irak smatraju da je sve to američkoj administraciji samo izgovor za rat. Kako to komentirate?
- Bushovi su kritičari posve u krivu. Režim Sadama Huseina, koji nastavlja proizvodnju oružja za masovno uništenje, provodi represiju unutar zemlje, podupire terorističke organizacije, predstavlja prijetnju globalnoj stabilnosti. Ako Vijeće sigurnosti nastavi to tolerirati, onda će i druge slične problematične zemlje, poput Sjeverne Koreje, biti ohrabrene. Protivnici američke politike se, čini se, prije svega ravnaju željom da se ograniči moć SAD-a, zbog čega zanemaruju sve ostalo.
Ne čini li vam se da možda ipak postoji i neka druga opcija osim rata?
- Na žalost, stalne prijetnje režima poput Sadamova ili sjevernokorejskog, kao i prijetnje privatnih pannacionalnih terorističkih grupa, ne govore u prilog pacifizmu.
Zorana Bajt
Otvori KEKS Pay
