Štakori su postali golemi problem u urbanim područjima, ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu već i u gradovima poput New Yorka, San Francisca, Washingtona, Amsterdama i Toronta. Prema podacima tvrtke Drain Detectives, britanske općine zabilježile su više od pola milijuna prijava najezde štakora između 2023. i sredine 2025. godine. Stručnjaci upozoravaju da bi situacija mogla postati još ozbiljnija ako se ne poduzmu hitne mjere. Stručnjaci za suzbijanje glodavaca poput dr. Bobbyja Corrigana iz New Yorka i Nialla Gallaghera iz Britanskog udruženja za suzbijanje štetočina (BPCA) identificirali su nekoliko ključnih razloga za porast populacije štakora. Prvo je dostupnost hrane. Naime, sve veća potražnja za brzom hranom i neredovito prikupljanje smeća ostavljaju obilje otpada kojim se štakori hrane. Kante za smeće, kanalizacija i odvodi postali su njihovi izvori prehrane. Nadalje, gradovi se šire, a gradnja narušava prirodna staništa štakora, tjerajući ih u urbana područja gdje pronalaze sklonište u cijevima, odvodima i zgradama. Studija objavljena u Science Advances pokazuje da porast temperatura, posebno blaže zime, pogoduju razmnožavanju štakora. U gradovima poput Washingtona zabilježen je porast aktivnosti štakora za gotovo 400% tijekom posljednjih 7 do 17 godina. Ženka štakora može imati do šest legla godišnje, svako s do 12 mladunaca. Ovi mladunci mogu se razmnožavati već nakon devet tjedana, što rezultira eksponencijalnim rastom populacije, piše BBC.
Clive Bury, osnivač tvrtke Cleankill za suzbijanje štetočina, primijetio je porast poziva za 20% u posljednje dvije godine. "Situacija je izvanredna. Štakori su sve prisutniji, a problemi koje donose sve ozbiljniji", kazao je. Iako štakori nisu prljave životinje, oni su poznati kao prijenosnici bolesti poput leptospiroze i hantavirusa, koje se mogu širiti putem urina ili izmeta. Osim toga, štakori mogu uništavati poljoprivredne proizvode i kontaminirati zalihe hrane, što izaziva značajne gospodarske gubitke.
John Gladwin, otac petero djece iz Croydona, otkrio je da je vreća zemlje u njegovu ormariću rastrgana na komadiće. Nekoliko dana kasnije osjetio je oštar, pljesniv miris, sličan onome iz zajedničkog prostora za smeće u njegovoj zgradi. Odmah je znao o čemu je riječ. Za ljude poput njega, prisutnost štakora u domu donosi ne samo zdravstvene rizike, već i osjećaj srama. "Nije lijepo priznati da imamo štakore u kući", kaže Gladwin, koji je bio zabrinut za zdravlje svoje djece. Nakon što je primijenio ulje paprene metvice i otrov, štakori su nestali, ali iskustvo ga je duboko potreslo.
Dr. Steven Belmain, profesor ekologije na Sveučilištu Greenwich, ističe da se štakori boje se novih stvari, uključujući otrove. Ova "supermoć" omogućuje im da izbjegavaju otrovne mamce tako što prvo kušaju malu količinu hrane i čekaju posljedice.
Tradicionalni otrovi često su nehumani jer uzrokuju unutarnje krvarenje, a štakori su razvili genetske mutacije koje ih čine otpornima na neke od tih tvari. Zbog toga istraživači razmatraju alternativna rješenja, poput oralnih kontraceptiva koji bi mogli smanjiti stopu razmnožavanja na humaniji način. Međutim, stručnjaci poput dr. Corrigana naglašavaju da je prevencija ključna. "Ako štakorima oduzmemo pristup hrani i otpadu, nećemo morati pribjegavati okrutnim metodama", kaže.
Dok globalne temperature nastavljaju rasti, a urbanizacija se intenzivira, problem štakora vjerojatno će se pogoršati. Prema Climate Action Trackeru, globalne temperature mogle bi porasti između 1,9°C i 2,7°C do 2100. godine, što će dodatno potaknuti populaciju štakora u gradovima. Dr. Corrigan upozorava da smo štakore „podcijenili“ i dopustili da izmaknu kontroli. "Sada plaćamo cijenu“, dodaje. Ipak, uz bolje upravljanje otpadom, inovativne metode suzbijanja i svijest zajednice, postoji nada da možemo smanjiti njihov utjecaj.
Uvijek pred rat, katastrofe i nepogode, štakori se množe i izlaze na površinu kao ovdje u Engleskoj.