Naslovnica Vijesti Hrvatska

Pogled u budućnost – Letica: Ljudi će 2068. ratovati oko novog svjetskog moralnog poretka

Ljudi će ratovati oko novog svjetskog moralnog poretka, a rezultat tih ratova bit će nova ravnoteža između moći znanosti i iskonskih potreba žena i muškaraca kakve danas poznajemo
17. listopada 2018. u 10:01 49 komentara 19741 prikaza
obitelj
Foto: Ilustracija Ivana Stanišića
Pogledajte galeriju 1/6

Bez obzira na to govorimo li o bliskoj, dalekoj ili jako dalekoj, pedesetogodišnjoj budućnosti, ona nije puka produljena sadašnjost: poboljšana i oplemenjena (u što vjeruju rođeni ili naučeni optimisti među koje sebe svrstavam) ili pogoršana i unakažena, u što su uvjereni i čega se plaše rođeni ili životnim iskustvom stvoreni pesimisti-apokaliptičari. Neupitna je istina da svaka budućnost izvire iz sadašnjosti, dakako i prošlosti, ali je također dokazana činjenica da je budućnost rezultat uzajamnog prožimanja i djelovanja cijelog niza prirodnih i društvenih čimbenika: svjesnih (pametnih, manje pametnih, glupih pa i opasnih i samouništavajućih) i nesvjesnih pojedinačnih i skupnih ljudskih odluka.

ALU ALU za 2068. Ako roboti budu radili umjesto nas, hoće li i voditi ljubav, pitaju studenti

U hrvatskoj javnosti manje znani genijalni američki ekonomist Albert O. Hirschman smatrao je da je budućnost često posljedica djelovanja „načela skrivene ruke“ , tj. niza nepredvidljivih i nepredviđenih okolnosti, povoljnih i sretnih ili nepovoljnih i nesretnih.
Upravo zbog toga, kad govorimo o budućnosti čovjeka i ljudi, ljudskog uma i razuma, karaktera, ljubavi, ljudskih osjećaja općenito, spolnosti, braka, obitelji, začeća, rađanja, umiranja, smrti i društva u vrlo dalekoj budućnosti od pola stoljeća, trebamo razlikovati najmanje tri budućnosti: moguću, vjerojatnu i poželjnu. Dakako i njihove suprotnosti: nemoguću, nevjerojatnu i nepoželjnu budućnost. Moglo bi se kazati da su kraj 20. i početak 21. stoljeća „utopijsko klatno“ prebacili s filozofije, teologije, društvenih i humanističkih znanosti na prirodne, biomedicinske i tehničke i informacijske znanosti.

Tradicionalno optimistični društvenoslovci koji su stoljećima sebe same i javnost uvjeravali da će „evolucijska“ budućnost biti bolja, pravednija, bogatija i sretnija od sadašnjosti, „odmetnuli“ su se u propovjednike straha od budućnosti, straha od samouništenja ljudske vrste i ekološki krhkog planeta Zemlje, a utopijsku su strast i uvjerenja od njih u posljednjih tridesetak godina preuzeli fizičari, molekularni i ini biolozi, genetičari, mozgoslovi, informatičari i drugi prirodoslovci, posebice hiperoptimistični futuristi-utopisti među njima.

Slaven Letica Pogled u budućnost 2068. sraz čovjeka i umjetne inteligencije - Slaven Letica

Iako fascinantni razvoj prirodnih i biomedicinskih znanosti i tek nešto sporiji tehnološki razvoj već danas daju naslutiti da su utopijske vizije o zaustavljanju starenja i vječnom životu, stvaranju transhumanih bića i „čovjekolikih robota“, putovanju i ljudskom naseljavanju najudaljenijih planeta, rađanju beba iz umjetnih maternica, kloniranju ljudi, genetskim intervencijama koje osiguravaju savršeno fizičko, duševno i emocionalno zdravlje, masovnoj proizvodnji i rentiranju savršenih seksualnih robotica i robota itd., već danas, a još i više u budućnosti, oko svih tih i srodnih pitanja (koja se dotiču samih temelja na kojima počivaju početak i kraj ljudskog života, zdravlje, produženje i prirodni odabir vrsta) vodit će se bespoštedni svjetonazorski, moralni i pravosudni ratovi.

Rezultati tih ratova definirat će novi svjetski moralni poredak koji će morati uspostaviti neku ravnotežu između fascinantne – stvaralačke i razarajuće – moći znanosti i tehnologije na jednoj strani i potrebe ljudi da žive u skladu s iskonskim prirodnim zakonima koji omogućavaju održanje planeta Zemlje, ali i čovjeka i žene kakve poznajemo. Hrvatski svjetonazorski, medijski, politički i referendumski boj oko Istanbulske konvencije u tom je pogledu mačji kašalj u odnosu na moralne, svjetonazorske i političke ratove koji će se voditi oko čovjeka i društva budućnosti; oko početka i kraja života, začeća, eutanazije, kloniranja, razvoja i primjene umjetne inteligencije, spolne orijentacije i prava na spolni i rodni izbor.

Hrvatska - pogled u budućnost POGLED U BUDUĆNOST Vrijeme ubrzava: što je nekada bilo stoljeće, danas je 20 godina

Vrlo poznati suvremeni „prorok“, kompjutorski znanstvenik i samodefinirani „biomedicinski gerontolog“ Aubrey de Grey u nizu svojih knjiga, popularno-znanstvenih članaka i javnih govora dokazuje da je prvo ljudsko biće koje će „vječno zdravo živjeti tisuću godina već rođeno“. Takva tvrdnja, praćena izjavom kako osobno sa suradnicima uvelike radi na identifikaciji i uklanjanju (genetskim intervencijama) čimbenika starenja, privlači pažnju medija žednih i gladnih senzacionalističkih znanstvenih i „proročkih“ tvrdnji.

Na sličnom bioutopijskom valu često pluta i poznati francuski i hrvatski molekularni biolog akademik Miroslav Radman koji je također uvjeren da će znanstvenici, a možda i on sam sa suradnicima sa splitskog Mediteranskog instituta za istraživanje života (MedILS), uskoro proniknuti u otajstvo biogenetike starenja te da će uspjeti – pomlađivati ljude. Jedan u nizu intervjua o toj temi dao je prije nešto više od godinu dana novinarki Večernjeg lista Slavici Vuković. Članak je objavljen pod naslovom „Pomladili smo miša, uspjet ćemo i čovjeka“; Večernji list, 24. srpnja 2017.

obitelj | Autor : Ilustracija Ivana Stanišića Foto: Ilustracija Ivana Stanišića

„Virus“ biogenetskog i tehnološkog hiperoptimizma i utopizma zarazno se proširio na brojne svjetski poznate znanstvenike-futuriste. Jedan od najpoznatijih suvremenih „proroka“ i „arhitekata“ budućnosti, Michio Kaku, profesor teorijske fizike na the City University of New York, pisac brojnih futurističkih uspješnica, od kojih je, prije objave najnovije knjige ove godine (The Future of Humanity: Terraforming Mars, Interstellar Travel, Immortality, and Our Destiny Beyond Earth), najpoznatija knjiga „Budućnost uma“ (The Future of the Mind), predviđa da će se u desetak godina dogoditi svojevrsna UMNA REVOLUCIJA: „U sljedećih deset godina vidjet ćemo postupnu tranziciju od međumreže (interneta) prema mozgovnoj mreži (brain-net) koja će omogućiti trenutačni prijenos misli, čuvstava (emocija), osjećaja i sjećanja diljem planeta.

Znanstvenici će moći spojiti ljudski mozak s računalom i početi dekodirati (dešifrirati) neke od naših sjećanja i misli. To će možda na kraju revolucionirati komunikacije i čak zabavu. Filmovima budućnosti moći će se prenositi čuvstva i osjećaji, a ne samo slike. Povjesničari i pisci moći će bilježiti događaje ne samo digitalno nego i emocionalno. Možda će se napetosti (tenzije) među ljudima smanjiti jer će ljudi početi osjećati i doživljavati bol drugih ljudi.“

Boris Jokić 2068. sraz čovjeka i umjetne inteligencije Boris Jokić: Budućnost obrazovanja u Hrvatskoj odredit će idućih pet godina

Ne vjerujem da će se citirane i njima srodne bezbrojne utopijske vizije o vječnom životu, o hibridnom ljudskom mozgu i umu ili „mozgovnoj mreži“ (brain-net) i o otkriću „staništa“ ljudske duše ostvariti u sljedećih deset godina. Mislim da se neće ostvariti ni do 2068. godine pa ni do 2118. Sebe u tom pogledu smatram znanstvenim i društvenim realistom koji vjeruje kako „ludi znanstvenici“ ipak neće zavladati svijetom, okrećući naglavačke sve ono što znamo i što ćemo tek doznati o stvaranju čovjeka i svijeta i, posebice, o prirodnom odabiru vrsta, teoriji i praksi evolucije. Smatram da je u pravu jedan od najzanimljivijih futurista srednje generacije, Izraelac Yuval Noah Harari (njegove su uspješnice Sapiens i Homo Deus tiskane na hrvatskom) koji tvrdi da živimo u dobu u kojem se stvara „globalna beskorisna klasa“ (čija su mjesta zauzela i zauzimat će roboti), ali i dobu u kojem se „vrijeme ubrzava“. U 21. stoljeću promijenjen je pojam dugoročnosti: što je nekad bilo stoljeće i tisućljeće danas, tvrdi on, postaje 20 godina.

U intervjuu koji je objavljen u The New York Timesu 19. ožujka 2018. ovako je objasnio fenomen ubrzanog vremena: „Prvi put u povijesti mi nemamo pojma kako će ljudsko društvo izgledati za nekoliko desetljeća. U situaciji smo bez presedana u povijesti u tom smislu da nitko ne zna osnovne stvari o tome kako će svijet izgledati za 20 ili 30 godina. Ne samo osnovne stvari o geopolitici, nego o tome kako će izgledati tržište rada, kako će izgledati struktura obitelji, kako će izgledati odnosi među rodovima. To znači da prvi put u povijesti nemamo ideju o tome što trebamo učiti u školama.“

Par | Autor : Ilustracija Ivana Stanišića Foto: Ilustracija Ivana Stanišića

Skeptični odnos prema euforičnom znanstvenom i tehnološkom optimizmu ne sprečava nas da vidimo revolucionarni razvoj umjetne inteligencije, pa i mogućnosti njezine primjene u „proširenju“ i transhumanom pojačanju ljudskog tijela, uma i mozga. Mozak, um i osjećaji budućeg transčovjeka u 2068. samo će pokazati i dokazati koliko je genijalnosti i proročkih sposobnosti imao antički/grčki liječnik Hipokrat (oko 460. – 380. prije Krista) koji je u doba kad su antički filozofi i liječnici dvojili gdje je stanište ili lokacija onog što danas nazivamo umom, a dominantni je stav bio da je njihovo stanište u srcu, napisao: „Ljudi moraju znati da iz mozga i samo iz mozga izviru naše zadovoljstvo, sreća, smijeh i šala, kao i naša tuga, bol, žaljenja i suze... Mislim da je mozak najmoćniji organ u ljudskom tijelu i također mislim da je mozak tumač naše svijesti.“

Međutim, bez obzira na sav znanstveni i tehnološki razvoj, pa i razvoj umjetne inteligencije i njezino korištenje u proširenju čovjekove memorije i naših radnih i stvaralačkih sposobnosti, mislim da ljudski rod neće do 2068. godine (brojni čitatelji ovog eseja doživjet će tu godinu), ali ni do 2118. „dekodirati“ tajne ljudskog uma, duha i duše, posebice ne ljudskih osjećaja, žudnji, ljubavi, mržnje, nade i – ljudske volje. Jedna od najzanimljivijih mudroslovnih zvijezda 21. stoljeća, švicarski i židovski filozof s londonskom adresom Alain de Botton, pokretač i predsjednik međunarodnog lanca „Škola za život“ (hrvatska „reformirana“ eksperimentalna „Škola za život“ parazitski doslovce plagira naziv i ideju) u knjizi „Tečaj ljubavi“ (The Course of Love) pokazuje kako je romantizam, društveni pokret s kraja 18. stoljeća; u kojem su glavnu riječ vodili pjesnici, glazbenici, filozofi, pisci i umjetnici, stvorio sasvim novu PARADIGMU LJUBAVI.

Seks ova pamet, one godine... Žene otkrile što bi voljele da su znale o seksu dok su bile mlađe

Romantizam je, tvrdi Alain de Botton, objedinio ljubav i seks, pretvarajući spolni odnos u najuzvišeniji, krajnji izraz i dokaz ljubavi. Romantizam je, tvrdi De Botton, pretvorio preljub u osobnu katastrofu (najčešće žensku), a osmislio je ideju romantične, fatalne ljubavi i ljubavi na prvi pogled. Najvažnije, izbor bračnog partnera u cjelini je prepustio osjećajima, isključujući mogućnost bilo kakvih praktičnih razmišljanja i prosudbi.

Paradigma romantične ljubavi prezrela je samu ideju braka iz interesa zasnovanog na praktičnim prosudbama o imovini, razini obrazovanja partnera, socijalnom položaju, prihodima, obiteljskoj pozadini supružnika, poslovnim i inim interesima. Romantizam je – u zapadnoj, ne i istočnjačkim civilizacijama – interesni brak proglasio apsolutnim zlom koje dovodi do usamljenosti, silovanja, nevjere, bračnog nasilja, samoubojstva i ubojstva bračnih partnera. Bračni je partner, prema toj romantičnoj ljubavnoj paradigmi, duhovno srodna duša, najbolji prijatelj, (do)životna sudbina, suroditelj, duhovni i osjećajni oslonac, idealni i jedini seksualni partner, sugraditelj bračnog i obiteljskog gnijezda.

Vode do prekida Ovo su četiri najgore stvari koje nikako ne smijete reći partneru za vrijeme svađe

Unatoč nepreglednom nizu dokaza da je romantična ljubavno-bračno-obiteljska paradigma mit koji, kako piše Alain de Botton, ranjava i uništava brakove i ljudske živote, ona je preživjela sva iskušenja posljednja dva stoljeća. Štoviše, ta idealizirana, romantična, bajka o ljubavi, spolnosti, braku i obitelji osnažena je djelovanjem masovnih medija, holivudske filmske industrije, proizvodnjom ljubavnih sapunica na svim dijelovima zemaljske kugle, pa i klasičnom duhovnom proizvodnjom: poezija, proza, glazba itd.

Ideja romantične, uzvišene ljubavi, neće, dakako, iščeznuti do 2068. godine. Međutim, ono što će sasvim sigurno postupno nestajati je kult, pa i moralni teror jednodimenzionalne, dogmatske, romantične ljubavi, seksualnosti i reprodukcije koji ne poznaju i ne priznaju pravo pojedinca, muškarca i žene, na „uključivanje razuma“ kao posrednika i korektora ljubavi na prvi pogled, platonske, romantične ljubavi na jednoj strani i praktične, „proračunate“, dugoročno održive ljubavi na drugoj strani. Da je tome tako već danas potvrđuju ljubavne i srodne veze bogatih muškaraca i lijepih žena ili bogatih žena i mladih muškaraca na svim meridijanima i paralelama.

2068. | Autor : Ilustracija Saffrone Perove Foto: Ilustracija Saffrone Perove Konačno, ljubav, pa i njezina zla sestra dvojnica mržnja, nije unitarni, nego pluralni koncept. U odnosima među partnerima, u braku i obitelji, javljaju se, poniru, umiru i oživljuju različite i raznolike ljubavi (romantična, platonska, spolna, obiteljska, roditeljska, ljubavnička itd) i mržnje (racionalna, iracionalna, plamteća, ubilačka i samoubilačka). Suvremeni povjesničari ljudske seksualnosti, među koje sebe ne ubrajam, već su u prilici da prilično precizno odrede početak i kraj, ili barem sumrak, seksualne revolucije koja je simbolički započela u šezdesetim godinama 20. stoljeća, a vrhunac je doživjela na, danas mitskom, Woodstocku – festivalu rock-glazbe, seksa, mirotvorstva i lakih droga – od 15. do 18. kolovoza 1969.

Ta je revolucija simbolički započela onog dana kada je – 9. svibnja 1960. – američka Uprava za hranu i lijekove odobrila korištenje slavne (kontracepcijske) PILULE. Ozakonjenje korištenja te pilule dovelo je u pitanje tradicionalnu moralnu dogmu o svetom trojstvu ljubavi, spolnom činu i začeću, razdvajajući tako spolnost i spolni užitak od prokreacije. Pilula je ženama omogućila spolnu slobodu, prvi put u povijesti žene su došle u priliku da u spolnom odnosu uživaju bez straha od neželjenog začeća.

Istinita ispovijest 'Moj muž želi samo grupni seks i ja sam zbog toga očajna...'

Ta, danas „staromodna“, šezdesetaška seksualna revolucija simbolički je trajala do listopada 2017., do pojave novog ženskog/feminističkog pokreta „#ja također“ (#MeToo); dakle punih 57 godina. Iako je bojni poklič pokreta protiv spolnog uznemiravanja, napastovanja i zlostavljanja #MeToo osmislila i prva koristila afroamerička (crnačka) feministička aktivistica Tarana Burke 2006. godine, pokret je dobio medijski i politički zamah u listopadu 2017. nakon što je holivudski producent Harvey Weinstein optužen za serijsko spolno napastovanje i silovanje brojnih mladih glumica. Nakon što su se pokretu „#ja također“ pridružile brojne slavne osobe dobio je globalni karakter.

Uza svoj moralno neupitan cilj – borbu protiv spolnog nasilja – pokret „#ja također“, kao i njegove preteče (pokret protiv političke nekorektnosti i spolnog uznemiravanja na sveučilištima i na poslu), sa sobom donosi veliki rizik koji bismo mogli nazvati muškom heteroseksualnom fobijom: strahom muškarca od zavođenja, ljubavnih igara, flerta pa i tradicionalnog „davanja komplimenta“. Strah od onoga što je, vrlo davno, srbijanski etnolog i antropolog Ivan Čolović nazvao – bezazlenom, obrednom „muškom finoćom“.

Spolnost Sigurni ste da vas privlači isključivo suprotni spol? Ovo istraživanje moglo bi vas iznenaditi

Taj rizik, rizik od „kraja seksa“ na zapadu, zasad ne i na istoku i jugu, potvrđuju brojna istraživanja o padu plodnosti i neplodnosti muškaraca i žena, siromašenju kakvoće sperme, smanjenju muškog i ženskog libida, padajućem zanimanju mladih ljudi za suprotni spol i seks itd.

Novi spolno-reproduktivni šok sasvim sigurno izazvat će skora proizvodnja umjetnih maternica koje će svaku ženu staviti pred dilemu: biti trudnom devet ili nešto manje mjeseci ili taj „trud“ prepustiti novoj sofisticiranoj reproduktivnoj tehnologiji. Tehnologiji koja će, tvrde dobri poznavatelji tog znanstveno-tehnološkog područja (spomenut ću pedijatrijskog kirurga dr. Alana Flakea i spisateljicu Aarathi Prasad, autoricu knjige „Poput djevice: kako znanost mijenja seksualna pravila“), biti ženama, ljudskim zamecima i ljudima dostupna za dvadesetak ili nešto više godina.

Seks 2068. | Autor : Ilustracija Lucie Munoz Delgado Foto: Ilustracija Lucie Munoz Delgado

Razvoj biomedicinske reprodukcijske tehnologije i genetike, uključujući i razvoj tehnologije kloniranja ljudi, omogućit će u sljedećih tridesetak godina promjenu cjelokupnog tradicionalnog procesa vođenja ljubavi, začeća, trudnoće i rađanja, ali je veliko pitanje hoće li te nove znanstvene i tehnološke mogućnosti biti legalizirane, na koji način i na kojoj razini: nacionalnoj, multinacionalnoj ili globalnoj.Neki autori, primjerice bioetičar i profesor prava na Sveučilištu Stanford dr. Henry Greely, autor knjige „Kraj seksa i budućnost ljudske reprodukcije“, tvrde da će se nereproduktivni seks budućnosti svesti na puku „rekreativnu aktivnost“.

Istodobno dok traje tiha, kapilarna heteroseksualna kontrarevolucija, u punom je zamahu i dalje pluralna homoseksualna revolucija, kojom, nakon NORMALIZACIJE svih oblika homoseksualnih i „hibridnih“ spolnih usmjerenja, na vrata kuca normalizacija pedofilije, koja nije nepoznati povijesni fenomen – u antičkim i drugim drevnim zajednicama i kulturama. U tom pogledu, po mojem je mišljenju sasvim u pravu Guillaume Faye, autor knjige „Seks i devijantnost“ (Sex and Deviance, London: Arktos, 2014.) koji smatra da napokon treba povući jasnu crtu između homoseksualizma kao biološki i/ili kulturno zadane spolne usmjerenosti i agresivne ideološke, političke i propagandne eksploatacije homoseksualizma; u narcističkim, infantilnim i ekshibicionističkim „paradama ponosa“.

Razvod Poništavanje braka Čest je razlog crkvenog razvoda taj što brak nije 'potvrđen' – seksom

Smatram da će upravo taj javno-manifestni, narcistički i agresivni dio homoseksualne revolucije koji se javio u okrilju i u povijesni sumrak (hetero)seksualne revolucije, u godinama i desetljećima pred nama splasnuti, a do 2068. i sasvim iščeznuti. Jer, kako piše Faye: čime se ima „ponositi“ osoba koja je naprosto homoseksualno usmjerena.

Seksualnost se, vrlo vjerojatno, više nikada neće potpuno vratiti u sferu intime, privatnosti, spavaće sobe i braka, ali neće biti predmet ideološke i političke upotrebe i zloupotrebe.

Sex Machine | Autor : Ilustracija Vjerana Palijana Foto: Ilustracija Vjerana Palijana Razvoj umjetne inteligencije i robotike već je danas na tržište izbacio mnoštvo seksualnih robotica i robota koji zadovoljavaju i koji će zadovoljavati dio muških i ženskih spolnih maštarija, nagona i potreba koje su povijesno ljudi zadovoljavali u javnim kućama ili masturbiranjem.Međutim, iako seks i seksualnost za nove naraštaje neće imati onu važnost koju su imali za dosadašnje generacije, potreba ljudi za ljubavlju i spolnim užitkom preživjet će iskušenja koja ljudskoj vrsti nudi suvremeni znanstveni i tehnološki razvoj. Iako je vrijeme od pola stoljeća jako dugo, treba vjerovati da će do 2068. ponovno biti “IN” „staromodni“ seks.

Iako se hrvatskim takozvanim liberalnim umnicima može činiti da je ne tako davno održani referendum o ustavnoj definiciji braka (održan je 1. prosinca 2013.; na njemu je glasovalo 37,9% registriranih birača, od kojih je gotovo dvije trećine glasovalo za odluku da u hrvatski ustav uđe definicija: “Brak je životna zajednica žene i muškarca”) bio labuđi pjev tradicionalnog, konzervativnog i kršćanskog shvaćanja braka i obitelji, povijest nas uči da se svjetonazorska uvjerenja, među koja shvaćaju i ona o braku i obitelji, često vrte u krug.

čovjek | Autor : Ilustracija Nikole Grabovca Foto: Ilustracija Nikole Grabovca Dugoročni statistički podaci o sklopljenim i razvedenim brakovima te djeci rođenoj u braku i izvan njega u razvijenim zemljama daju za pravo onima koji tvrde da tradicionalni brak „dok nas smrt ne rastavi“ nema budućnosti. Ako pođemo od dokazane činjenice kako je današnje stanje s brakom i obitelji u razvijenim zemljama dobar pokazatelj budućih procesa u manje razvijenim zemljama, onda je i teza o „kraju braka“ osnovana.

U nordijskim zemljama, kao i u dobrom dijelu zapadne Europe, broj mladih žena i muškaraca (od 25 do 35 godina) koji nevjenčani zajednički žive približno je jednak broju onih koji žive u braku. Istodobno, stope razvoda braka u bogatim europskim zemljama premašuju 50%, a u nekim nordijskim zemljama veće su od 65%. Istodobno, u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj, cvjeta, nazovimo je tako, obredno-bračna industrija: pompozna i skupa vjenčanja i sve ono što ide uz njih. U današnjem i sutrašnjem hiperaktivnom svijetu koji pulsira u ritmu poznatog stiha Petra Preradovića “Stalna na tom svijetu samo mijena jest!” teško mi je zamisliti povratak u doba dogme o doživotnom braku.

Vrijedi probati Zbog ovih pet poza u seksu partner i vi voljet ćete se do kraja života

Međutim, znanstveni i tehnološki razvoj mogao bi i morao u desetljećima pred nama donijeti poboljšani izbor „srodnih duša“ koji se neće temeljiti na ideji o idealnoj vječnoj ljubavi, već i na asistiranom, racionalnom izboru bračnih partnera. Dakako, važnu ulogu u odnosu prema braku i u budućnosti će imati vjere, religije i crkve, ali i svijest muškaraca i žena o odgovornosti roditelja za dobrobit djece koja će i 2068. imati potrebu za roditeljskom harmonijom.

Na budućnost braka, pa i na samu ideju braka veliki će utjecaj imati razvoj reprodukcijske tehnologije te, dakako, odnos budućih naraštaja prema kloniranju, neuroinženjeringu i genskom inženjeringu općenito. U uskoj vezi sa sadašnjosti i budućnosti braka, ali i u odnosu na razvoj znanosti i tehnologije, treba razmišljati o sadašnjosti i budućnosti obitelji. Naime, ako se ostvare utopijske vizije o otkriću i modifikaciji „gena starenja“, a to znači i najave o bitnom produljenju trajanja ljudskog života, postojeće projekcije UN-a o kretanju broja stanovnika u svijetu (7,6 milijardi 2068. i 11,2 milijarde 2100.) padaju u vodu.

Svečana promocija doktora znanosti i umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Igor Rudan Kako u Hrvatskoj popularizirati znanstvene prodore 21. stoljeća?

To bi istodobno značilo da bi se prosječna obitelj do kraja 21. stoljeća „proširila“ od trogeneracijske (djedovi i bake, rjeđe pradjedovi i prabake, roditelji, djeca) na višegeneracijske.

Dakako, o ishodu svjetonazorskih ratova koji će se do 2068. i nakon te godine voditi oko budućnosti ljudske vrste – proizvodnji transhumanih bića, spolnih i rodnih identiteta, kloniranju ljudi, banaka-skladišta gena, rađanju beba iz umjetnih maternica, proizvodnji umjetnointeligentnih robota, putovanju ljudi na udaljene planete (ta bi putovanja tako dugo trajala da bi se na njima rađala i odgajala djeca, ali i umirali njihovi preci), eugenici općenito – ovisi kakve ćemo sve obitelji imati u 21. i kasnijim stoljećima.
Zaključit ću ovako. Vrli novi čovjek, svijet i čovječanstvo u 21. stoljeću prolazit će kroz doista uzbudljivu evolucijsku fazu. Toliko uzbudljivu da sam pomalo zavidan ljudima koji će živjeti, misliti, raditi i stvarati u tom – ludom i nezaboravnom vremenu.

>> Pogledajte koji bi simptomi mogli otkriti imate li probleme sa srcem

Spin City car sharing
Pokretanje posla
Pet stvari koje morate znati prije pokretanja biznisa

A1 izdvaja za Vas

  • bakulušić:

    Dakle, ako profesor Radman uspije u svojoj misiji pomlađivanja, Inoslav Bešker i Silvije Tomašević će i dalje biti dopisnici iz Rima a Aleksandar Stanković će imati novog gosta nakon nedjeljnog ručka.

  • Immanuell:

    Ne radi se o trivijalnostima poput ljudskog pesimizma ili optimizma, nego o realnoj utemeljenoj budućnosti s obzirom na pokazatelje. Trend povećanja globalnog ljudskog stanovništva, utjecaj ekonomije i profita pod svaku cijenu, enormno zagađenje atmosfere, tla i vode upakirano u ušminkani ... prikaži još! omot prilikom izvještavanja o tome ne vodi ničemu dobrom u narednih nekoliko desetljeća. Pokojni Jacques Cousteau jednom prilikom je izjavio da pod skoro idealnim okolnostima međuljudskih odnosa i multilateralne suradnje Zemlja može podnijeti oko 14 milijardi jedinki ljudske vrste. Idealno znamo da nije, dapače, daleko je od idealnog, znači realna procjena je znatno manja. Iskreno, bojim se za našu djecu.

  • PetaGora:

    Do 2068. riknut ćemo od zagađenja, vode, tla i zraka. Elita će preživjeti i muku mučiti sa umjetnog inteligencijom. Masa će biti s/pokojna a seks će biti atavizam koji se povremeno javlja u čistoj dosadi.