Nakon početnih 4-0, hrvatski košarkaši doživjeli su dva poraza i s njima okončali otprije riješenu utrku za odlazak na Eurobasket. No, istanbulski porazi od Nizozemske (57:65) i Turske (78:84) ništa nisu promijenili, čak niti po pitanju prvog mjesta u skupini, a utjecali su jedino na konačni umjetnički dojam.
No, i u svemu tome dogodile su se valjda i neke dobre stvari, tvrdi tako izbornik Veljko Mršić:
Mladi se dobro nameću
– Dobili smo dosta i u ove dvije utakmice koje nisu odlučivale o našoj natjecateljskoj sudbini. Imali smo priliku vidjeti neke igrače za koje nismo znali što mogu pružiti na razini na kojoj većina nikad nije igrala. Raduje i to što smo utakmicu protiv jačeg suparnika odigrali dobro. Turci su planirali američkog razigravača Larkina koristiti 10-15 minuta, a kada su vidjeli kako se utakmica odvija, on je sam tražio da igra završnicu u kojoj je briljirao kako u napadu tako i u obrani. Morali su ići do ruba svojih granica da bi nas dobili. Sveukupno, dobio sam dosta, naročito u svjetlu onih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo koje kreću u studenom.
Do dva poraza zacijelo je došlo i zbog toga što je Mršić htio izrotirati što više igrača i što nije bilo s momčadi uigranih razigravača Ukića i Rogića.
– Ideja je bila upravo ta jer smo plasman na Eurobasket osigurali već uoči ove dvije utakmice. Htjeli smo probati sve igrače koje smo poveli i to smo radili, u utakmici protiv Nizozemske manje jer nisam htio da nam Šveđani prigovaraju zbog prevelikog broja rotacija, a oni su priželjkivali našu pobjedu, čime bi zadržali svoje izglede za plasman na EP.
Pod pritiskom nizozemskih atleta nisu se najbolje snašli razigravači Mavra i Filipović, no to ne treba niti čuditi.
– Filipoviću je to bio reprezentativni debi, a on nije imao luksuz prijateljskih utakmica da se za takvo što pripremi. Mavra pak dosad nije bio nominalna prva jedinica reprezentacije, nego je uvijek bio uz nekoga.
Protiv Turaka u sastavu nije bilo Krušlina jer ga je izbornik pustio kući, u Zagreb.
– S obzirom na to da mu se nedavno rodilo drugo dijete i da je supruga s bebom u Zagrebu, a on odlazi u Sassari, omogućio sam Kruški da bude dva dana s obitelji. On je to zaslužio svojim odnosom prema reprezentaciji. U startu mi je rekao da će ostati do kraja ako treba, no kako nismo imali rezultatskog imperativa, bio je ljudski minimum da ga se pusti.
Sljedeći izbornikov posao bit će glavni događaj godine u hrvatskoj košarci, a to su splitske kvalifikacije za Olimpijske igre.
– Sada imam dosta dobar uvid, a kako do tih kvalifikacija ima još dosta vremena, pratit ćemo tko će biti u kakvoj formi. Ono što je najvažnije, proširili smo taj krug kandidata na 25 igrača koji mogu dobro reprezentirati hrvatsku košarku. Tu je dakako još skupina mlađih igrača zahvaljujući kojima ne bismo trebali strahovati za plasmane na velika natjecanja u godinama koje dolaze.
Slutimo da je pod tim mlađim igračima, osim na Prkačina koji se u reprezentaciji već ustalio, mislio i na Tišmu, Gnjidića, Menala, Perasovića...?
– Neću ih imenovati, ima ih nekoliko i oni znaju koji su jer su već bili na popisu od 24 imena. Ne samo ja nego i ljudi iz Saveza očekujemo da oni u skoroj budućnosti budu reprezentativci.
S obzirom na to da su olimpijske kvalifikacije krajem lipnja i početkom srpnja, u vrijeme završnice NBA lige, moglo bi se dogoditi da Mršić tada ne može računati na neke od naših najboljih košarkaša (Bogdanović, Zubac, Šarić). Jer, nije nemoguće da se čak dvojica njih nađu u finalu Zapadne konferencije NBA doigravanja.
– Dosta je još do toga pa u ovom trenutku o toj mogućnosti sad ne razmišljam puno. Znam da je to moguće, ne bi bilo dobro da se to dogodi pa ispada da, za korist reprezentacije, moramo navijati protiv klubova naših NBA igrača.
Ne bude li Bogdanovića, a njegovi “džezisti” su uvjerljivo vodeća momčad NBA lige, Hrvatskoj bi dobro došao igrač tipa Marija Hezonje koji je, ipak, odlučio vratiti se u Europu, baš kao što su to učinili i Bender i Žižić. S obzirom na to da se izborniku nije javio već godinu i pol od njihova susreta u Las Vegasu, hoće li se Hezonja, sada igrač atenskog Panathinaikosa, morati ispričati ako želi biti pozvan u nacionalnu vrstu.
Bez Letonije i Crne Gore
– Ne traže se tu nikakve isprike. Ja s njim nisam imao problem, odnosno nesuglasice, nego se jednostavno čovjek nikome nije javljao. Dakle, i on je kandidat, no da bi bio kandidat, negdje mora igrati i to dobro. Osim toga, puno puta sam rekao da nije dovoljna samo igračka kvaliteta da bi se bilo reprezentativcem.
Hrvatskog izbornika iznenadila je sudbina kolega s klupe Letonije i Crne Gore, reprezentacija koje se nisu uvrstile među 24 sudionice sljedeće europske smotre, a sa svojim NBA i euroligaškim igračima – Vučevićem i Dubljevićem, odnosno Porziņģisom i Bertransom – predstavljali bi nagazne mine za favorite Eurobasketa.
– Iznenadilo me što su te reprezentacije otpale, a čak je i jedna Litva strepjela do posljednje sekunde utakmice s Danskom. Isto tako, treba reći da je Letonija dvaput izgubila od Bugarske koja se, zato, kvalificirala, dok je Crna Gora, uz ovu našu, bila u najjačoj skupini. Osim toga, oni su u skupini imali jednog od domaćina Eurobasketa, Njemačku, pa su dalje išle samo dvije prvoplasirane selekcije, a oni su bili treći. To jest malo nepravedan sustav, no treba reći da i drugi napreduju.
