Jedna ukrajinska web-stranica objavila je razloge zbog čega se bivšeg ukrajinskog reprezentativca. 46-godišnjeg Anatolija Timoščuka, u domovini smatra izdajnikom. Nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu, Timoščuk nije osudio postupke agresorske države, ali je u prosincu 2022. izjavio da ne planira napustiti Rusiju, te je nastavio raditi kao pomoćni trener u Zenitu. U rujnu 2024. godine Timoščuk je organizirao aukciju ruskog dresa Zenita s vlastitim potpisom kako bi prikupio sredstva za potporu stanovništvu Kurske regije u Rusiji, koja je navodno stradala od napada Oružanih snaga Ukrajine.
Još u proljeće 2022. godine Ukrajinski nogometni savez odlučio je doživotno suspendirati Timoščuka iz bilo kakve nogometne aktivnosti u Ukrajini, te mu oduzeti sve titule i trenersku licencu Uefa-Pro, navodi se među ostalim na spomenutoj web-stranici uz Timoščukovo ime.
Kada je situacija između Rusije i Ukrajine eskalirala u rusku agresiju, Ukrajinci su očekivali reakciju svog bivšeg kapetana i igrača s najviše nastupa za reprezentaciju; osuđujuću izjavu, prosvjed, ostavku, odlazak iz Rusije. Umjesto toga, on je šutio. I ta ga je šutnja pretvorila u simbol nacionalne izdaje.
Njegov postupak prema zemlji u kojoj je rođen doživljen je jednako kao onaj bivšeg ukrajinskog pukovnika Sergej Storoženka, koji je prebjegao u neprijateljske redove i postao ruski general-bojnik. Da stvar bude gora, Storoženko sada napada svoju bivšu domovinu. Poput Timoščuka, postao je simbol izdaje.
S današnje pozicije gotovo pa nestvarnim čine se prizori snimljeni na Wembleyu, nakon finala Lige prvaka 2013. godine Bayern – Borussia Dortmund 2:1, u kojemu je Mandžukić dao gol za Bavarce, a Anatolij Timoščuk – tada igrač Bayerna - slavio naslov europskog prvaka ogromnom ukrajinskom zastavom. Tada je to izgledalo kao patriotska gesta. Ali gledajući unatrag, čini se gotovo ironičnim – zar je Timoščuk tada doista bio ponosni Ukrajinac?
Nakon trostruke krune s Bayernom, Timoščuk se vratio u Zenit iz Sankt Peterburga. Za mnoge Ukrajinece u to vrijeme taj je potez imao racionalan smisao: dobar ugovor, dobar klub, solidna sportska perspektiva, s obzirom na to da je te 2013. godine Rusija u Ukrajini bila doživljavana tek kao „teški susjed“, a ne kao izravni neprijatelj. Ali, 2014. godine sve se promijenilo; aneksija Krima, početak rata u Donbasu, a Timoščuk je ostao u Zenitu. Sve do 2015. godine, kada je odlučio odraditi jednu sezonu u kazahstanskom Kairatu. Potom se posvetio školovanju za trenera.
Inače, Anatolij Timoščuk i dan danas pomoćni je trener u Zenitu. Glavni trener tog ruskog kluba je Rus Sergej Semak, a u njegovom stručnom stožeru nalazi se i jedan Hrvat: 34-godišnji kondicijski trener Aris Naglić.
Otvori KEKS Pay
Kakav izdajnik?! Koga je timoščuk izdao, ukrajinu, narod? Pa zar je 6 mil ukrajinaca koji žive u rusiji, 3 mil ukrajinaca koji rade u rusiji, 2 mil ukrajinaca koji su pobjegli u rusiju od rata, zar su i oni izdajnici?! Ovo je sukob koji nam se servira filtrirano kroz par medija, ruski su nam blokirani. Svaki tekst koji je suprotan mainstreamu se briše, autora banira. Nema više rasprave, suprotstavljanja argumenata. Živimo u teškom komunizmu, jedna ideologija, jedna politika, protivnika se uništava blokiranjem, ušutkavanjem. Gdje je nestala sloboda govora? Nek nam je čelništvo unije živo i zdravo, 12 godina im je trebalo da nametnu narodu svoje stavove, sad ide čerupanje.