Postoji proturječnost: jesu li nogometne reprezentacije Hrvatske i Italije međusobno odigrale osam ili devet utakmica? Ako ih je bilo osam – računamo li samo susrete od uspostave samostalnosti, onda Hrvatska nema niti jedan poraz od azzurra (3 pobjede, 5 remija). No pridodamo li i prijateljsku utakmicu iz 5. travnja 1942. godine – kada je Hrvatska također bila samostalna, ali u sasvim drugačijim povijesnim okolnostima – onda i Italija ima jednu pobjedu, 4:0.
Posrijedi je, naime, jedina nogometna utakmica u kojoj su se reprezentacije dviju fašističkih režima sastale za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Odigrana je u Genovi, na stadionu Luigi Ferraris s početkom u 15.45 sati, a zanimljivost je kako su reprezentaciju tadašnje NDH činili samo igrači Građanskog: Urch, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković i Pleše. Svi oni – izuzev vratara Emila Urcha – nastupali su prije, odnosno poslije rata i za reprezentaciju Jugoslavije. Izbornik Hrvatske 1942. godine bio je Bogdan Cuvaj, inače činovnik državne štedionice.
No i dalje ostaje pitanje, Čemu ovaj članak? Jer ako je do posipanja pepelom, zašto se ne posipa recimo Italija? Švedska? Finska? Francuska? Austrija? ... Hrvati su u toj "mašini" bili sitan kotačić koji je mislio, u velikoj većini, da da im je to jedina šansa za samostalnu državu.... Najmanje ih je zanimalo rasno pitanje i slične gluposti. Jesu krivo procijenili stanje? Jesu! Ali i danas Milanović krivo procjenjuje Putinovu Rusiju, a slavite ga. ... Jel vi uopće živite u realnosti?