Ako ste samozatajan tip čovjeka i nemate žicu za samoreklamu onda se za vas, u zemlji u kojoj trenerska pamet ionako nije dovoljno cijenjena, nedovoljno zna. A takav je slučaj i Amir Ljutić, 54-godišnji trener skijašice koja je u Svjetskom kupu upravo izborila prvo hrvatsko postolje nakon više od 15 godina.
A ovaj inženjer brodostrojarstva dokaz je da vam, da biste bili dobar skijaški trener, ne trebaju velike trenerske diplome, dovoljna vam je ona od Skijaškog učilišta, ali je jako važno koliko vi u jednom tako specifičnom sportu ulažete u sebe. A Amir je to činio svih ovih godina otkako je počeo trenirati svoju djecu, krenuvši s Tvrtkom (20) i Zrinkom (19) i nastavivši s Dorom (17) i Hrvojem (15).
Na njegovu žalost, Amir svima njima trener ne stigne biti, ali brižan otac da, i sada je samo uz Zrinku. Čak je i najstarijeg Tvrtka morao prepustiti u tuđe ruke pa s njim sada radi bivši olimpijac Natko Zrnčić Dim.
U uvodu ovog razgovora valja nam reći da je Amir trenirao nogomet i to ozbiljno.
- Bio sam junior Dinama a potom sam igrao za seniore Lokomotive i Chromosa, kasnije i mali nogomet za Oktogon. Bio sam tjelesno predisponiran, prilično brz i čini mi se da taj moj gen pomaže mojoj djeci. No, nisam bio toliko dobar nogometaš da bih napravio karijeru i kada sam to shvatio posvetio sam se studiju. Da sam mogao igrati u Dinamu, možda ne bi ništa bilo od brodostrojarstva.
Možda ništa ne bi bilo niti od Zrinke kao jedne od najperspektivnijih svjetskih skijašica kojoj je tata maksimalno posvećen. A ona vidljivim koracima napreduje na svjetskoj skijaškoj pozornici. A najnoviji korak zapravo je veliki iskorak i to na prvo postolje ove vrlo nadarene sportašice. Rekli bismo, došao je i taj dan.
- Ja sam bio siguran da će se to dogoditi, tu kod mene nije bilo dvojbe. Bilo je samo pitanje u kojoj utrci a samo malo sreće nedostajalo nam je u Flachau gdje je Zrinka također bila treća u prvoj vožnji da bi u drugoj haklala kolac. Nismo na takve situacije gledali fatalistički, ni Zrinka ni ja, bilo je samo pitanje u kojoj će nam se utrci sve posložiti.
Neki su se pitali zašto Zrinka nije vozila slalom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u St. Antonu i branila naslov kojeg je osvojila godinu dana starija Šveđanka Aronsson. Još koja juniorska medalja, rekli su, ne bi joj škodila.
- Ako imate neki viši cilj i napravili ste taj međukorak onda nema smisla vraćati se na niže. Uostalom, i Janica Kostelić je nastupila na samo jednom juniorskom SP-u. Kada netko mlad to osvoji, obično se ne vraća nazad iz seniorskog skijanja.
Iznimka je, očito, bio nastup u veleslalomskoj utrci juniorskog SP-a.
- Mi smo na tu utrku išli ne da bismo osvojili medalju već je cilj bio izboriti dobre FIS točke što bi nam dobro došlo za startne brojeve sljedeće sezone. Zrinka jest u veleslalomu Svjetskog kupa dvaput osvojila bodove što nam nije dovoljno da bismo sljedeće sezone startali u prvih 30. I to je jedan od razloga zbog kojeg razmišljamo da prije Svjetskog prvenstva odemo voziti veleslalom na Europa kupu. No, kako Zrinka ove godine nije vozila Europa kup tako je i tamo ispala iz prvih 30. Kao što vidite, prilično je mukotrpna ta borba za startne brojeve pa smo odahnuli kada smo u tome uspjeli u slalomu. Postalo nam je lakše nego prethodne dvije sezone u kojima smo vozili i Europa kup i Svjetski kup.
Da je Zrinka trčala s jednog na drugo natjecanje veliko je pitanje da li bi se dogodilo ovo prvo postolje. Jer i odmor je dio sportske pripreme.
- Ne bi se stigla regenerirati. Već i prije tog juniorskog veleslaloma, na SP-u u St. Antonu, bila je jako umorna pa smo, nakon tri dana bez treninga, došli izravno na utrku. Srećom, u Češkoj sam vidio da se ta energija počela vraćati.
Jedno od trenerskih umijeća svakako je i izbjeći pretreniranost.
- To su filigranske stvari. Nekad je dovoljna i jedna runda na treningu više da uđete u veliki umor. To radite prema osjećaju i poznavanju natjecatelja a ja sam sa svojom kćeri cijeli život pa to znam. Vi morate znati koliki volumen treninga vam sportaš može podnijeti. Osim toga, morate misliti i na vanjske faktore kao što su temperatura i nadmorska visina na kojoj izvodite trening. Nedavno smo išli u Italiju na jedno skijalište gdje trenirate između 2600 i 2000 metara. Prvi put smo bili tamo i bilo je jako hladno i morali smo prekinuti trening.
Radno geslo genijalnog Ante Kostelića, u izgradnji neponovljivih karijera Janice i Ivice, bilo je da na stazi ima puno veći broj ponavljanja od konkurencije iz skijaških velesila.
- Veliki volumen rada možete imati na proljeće i ljeto a u jesen ga već počnete smanjivati. Isto tako je važno koliki je volumen rada iza vas, u dječjem skijanju, jer vam to daje mogućnost da kasnije radite manje. Recimo, Zrinka i bez nekoliko dana treninga vrlo brzo vrati osjećaj, praktički za dvije runde. Ona ima za sobom taj volumen rada i može si uzeti dan odmora više a da joj izvedba ne pati. Mnogi se treneri ulove u tu zamku s količinom rada. Ja sam se uvjerio što nam i kada treba i bolje nam ide kada ja pobijedim sam sebe i tu želju da se što više radi.
Pred Zrinkom je sada Svjetsko prvenstvo u francuskom Meribelu na koje će stići kao netko koga se ne smije zanemariti u medaljaškim prognozama. Barem ne onim diskretnim.
- Mi na to gledamo kao i na svaku utrku Svjetskog kupa i ići ćemo maksimalno. Uostalom, na velikim natjecanjima kao što je Svjetsko prvenstvo skijaši i skijašice ulaze u puno veći rizik pa se zato i događa da ponekad iskoče autsajderi. Taj rizik se možda u tehničkim disciplinama ne vidi jer tu nije tolika opasnost od padova no vidi se zato u brzim disciplinama gdje skijaši izabiru potpuno drugačije linije nego u utrkama Svjetskog kupa.
Ima li kod Zrinke i naznaka ziheraštva u bilo kojoj vožnji?
- Vrlo malo si mi ziheraštva možemo dozvoliti, tek u pojedinim dijelovima staze. To je onda ako nešto gradite i važni su vam bodovi i onda znate da s time ne možete do postolja. Mi smo sada u situaciji da ćemo preuzimati maksimalni rizik a Zrinka niti ne zna drugačije. Pogledajte samo Manuella Fellera, bio je vodeći u prvoj vožnji i riskirao u drugoj jer ako želi pobijediti mora ići maksimalno: Bude li kalkulirao završit će deseti a to njega ne zanima.
Pribojava li se tata Ljutić euforije koja bi oko njegove kćeri mogla nastati?
- To je očito nešto od čega ne možete pobjeći kao i od onoga razočarenja kada rezultati izostanu. Srećom, mi nastojimo minimalno pratiti medije i ono što se u njima govori ili piše do nas obično dolazi preko drugih ljudi. Ja za to, zapravo, nemam ni vremena a sve što je meni važno jest u kakvom je Zrinka psihofizičkom stanju. Zapravo, dobro fizičko stanje vodi i dobrom mentalnom stanju i s time Zrinka nema problema. Ona ako i izleti već sutradan je u stanju voziti odlično. Ona i ne zna drugačije, ona samo vozi svoju vožnju.
Nakon 16 godina 🇭🇷 ima skijašicu na postolju! 🥳
— Hrvatski olimpijski odbor (@hrv_olimp_odbor) January 29, 2023
Zrinka Ljutić zauzela je treće mjesto u slalomskoj utrci Svjetskog kupa u Špindlerovom mlinu dok je Leona Popović bila 5. 👏🏼
Bravo cure ❤️🤍
📸 EPA/VLASTIMIL VACEK pic.twitter.com/5uMM8bhBkO
Tereti li oca i trenera prizivanje "nove Janice" u Zrinkinu liku i djelu?
- Već smo se na to navikli a vidim i da sada toga ima puno manje. Ne mogu u nogometu svi biti Mbappé, Messi ili Modrić pa tako ni u skijanju Shiffrin, Odermatt ili Janica.
Koliko dobra Zrinka, u očevoj projekciji razvoja njene karijere, može biti?
- Ja ne gledam to dalekosežno. Ako smo mi sada došli do prvog postolja, ja želim da se svaku sljedeću utrku borimo za postolje a s tim bi onda došla i pobjeda. Zrinka još uvijek ima puno rezervi u tehnici, snazi i drugim elementima sportskog majstorstva za koje se ne može reći da ih je moguće postići za jednu sezonu. To je proces od više sezona. Ideja je da odovuda, gdje smo sada dospjeli, sljedeću sezonu idemo korak više. Vjerujem da smo za to spremni.
Zasigurno jesu jer sada postoji i Team Ljutić. Nakon što je godinama bio multipraktik koji je vozio, kuhao, spremao skije, vodio treninge, Amir sada ima veliku pomoć u serviseru.
- Dok sam sve to ja radio sam, uvijek smo morali činiti neke kompromise, recimo odustati od nekih utrka na udaljenijim destinacijama. A i ja sam bio prilično nenaspavan. Sjećam se jedne sezone kada u 100 dana niti jednom nisam spavao više od četiri, maksimalno pet sati. Mi sada imamo servisera koji ima svoj kombi u koji on sparira svu opremu u uvijek je korak ispred nas. Čim završe trening ili utrka on ide na sljedeće skijalište i ondje nas čeka a mi se u miru možemo spremiti. Sada je puno lakše i za Zrinku koja je prije sudjelovala u svemu tome. Recimo pakirala bi svu opremu u kombi dva sata umjesto da se ta dva sata odmara. Uostalom, sve ove najbolje imaju puno veće timove od Zrinke i Leone. Na ovoj razini mi imamo najmanje timove no i to je puno za nas proračun. Sva sreća da je uz nas često i fizioterapeut Zoran Pršo koji opslužuje i mušku i žensku reprezentaciju i tijekom sezone radi iznimnu kilometražu, s jedne na drugu stranu Europe.
No, Amiru se i dalje dogodi da mora potegnuti. Evo, sada je bio za volanom do Češke i nazad, što je relacija od desetak sati vožnje.
- Zrinka je iz Zagreba išla zrakoplovom, a ja sam vozio naš kombi. Kada sam išao tamo bilo mi je teže a natrag me držao adrenalin povezan s osvajanjem prvog postolja pa mi je vrijeme brže prošlo. Imao sam krizu negdje iza Beča, no ništa strašno, pa sam kući stigao u tri sata iza ponoći.
Zrinka je izborila svoje prvo postolje u utrci u kojoj je njena reprezentativna kolegica, možemo slobodno reći i prijateljica, bila peta. Čini se da se Zrinka i Leona dobro slažu, na van se ne vidi nikakva konkurentska zavist.
- Među njima je dobra kemija. Postoji i konkurentnost, a tako i mora biti, jer potiču jedna drugu. Zapravo, kao što je Leona jednom rekla, njihov svaki zajednički trening je utrka i to je super što može vidjeti i u puno većim timovima od našeg. Zahvaljujući i tome, ali i odličnom poslu kojeg radi kolega Goran Rački, ja i Leonu uskoro vidim na postolju. Zapravo, možda bi ona to bila već ove nedjelje u Špindlerovu Mlinu da nije pala pred ciljem i ciljnu ravninu ušla klizeći na boku. Tu je sigurno izgubila pola sekunde i lako je moguće, da nije bilo tako, da bi ona bila treća a Zrinka četvrta.
Gdje je ostatak skijaške ekipe Ljutićevih? Za mamu Martinu, prevoditeljicu i sudskog tumača s engleskog i njemačkog, znamo jer ona je šef logistike vezane uz prehranu i školske obveze.
- Tvrtko će voziti FIS utrke i kroz njih se pripremati za alpsku kombinaciju na Svjetskom prvenstvu. Dora je bila na Europskim zimskim igrama mladih u Tarvisiju gdje je popravila točke u sve tri discipline koje je vozila. Ona skija sa Ski klubom Alpitour iz Škofje Loke od Nataše Bokal. Hrvoje je član Ski kluba Žuti mačak i trenira gdje stigne i s onim tko ga primi. Svi su oni, pa tako i Zrinka, u dopisnim školama jer drugačije u ovom sportu ne bi išlo - zaključio je Amir Ljutić, stručnjak koji na svjetskoj skijaškoj pozornici izaziva sve veću pozornost.
