Naslovnica Sport Borilački sport

Sumić: Neću slaviti srebro jer ovo je samo početak

Na Svjetskom prvenstvu u južnokorejskom Gyeongjuu hrvatska reprezentativka Marina Sumić osvojila je drugo mjesto
04. svibnja 2011. u 12:57 1 komentara 794 prikaza
Marija Sumić
Foto: VL

U dalekom Gyeongu Hrvatice čuda rade. Nakon Ane Zaninović medalju na Svjetskom prvenstvu u te-kvon-dou osvojila je i 19-godišnja Marina Sumić (do 62 kg). Članica zagrebačkog Metalca briljirala je u prve četiri borbe što joj je donijelo polufinale i medalju. Premda je sutradan osvojila svjetsko srebro, sama kaže da više nije bila tako dobra.

– Čini se da su me malo shrvale emocije, a ni noge mi nisu bile u formi kao dan prije. Da se sve događalo u jednom danu, kao što je to kod nas običaj, a ne u dva dana što su isforsirali Korejci, možda bih bila i svjetska prvakinja. Čini se da sam se dosta potrošila u veselju zbog moje prve seniorske medalje. Svi ti čestitaju, to te malo ponese.

Imala je Marina i ponešto sportske sreće. Polufinalna suparnica, Kanađanka Katrine Sergerie, nije izašla u borilište. Pitali smo ju je li se to bivša svjetska prvakinja i olimpijska doprvakinja uplašila nove hrvatske tigrice?

– Da, vidjela je kako sve tučem naokolo pa je odustala. Šalim se, slomila je ruku i to se dan kasnije ohladilo i boljelo ju je pa nije htjela riskirati jer su blizu i olimpijske kvalifikacije.

Marina je u finalu izgubila od Tajlanđanke Nisaisom (1:3).

– Bile smo tu negdje dok ja nisam primila udarac u glavu.

Kaže da neće posebno slaviti to što je druga na svijetu.

– Ne volim slaviti jer onda imam osjećaj da je kraj. A ovo je samo početak.

– Čega? – pitali smo.

– Pa jedne duge i uspješne karijere – odgovorila je uz karakterističan osmijeh.

Za Marinu su nam kazali da je cura koja u borilište ulazi s osmijehom. Da se čak i tuče sa smiješkom.

– Volim ulaziti u borilište opuštena. S takvim sam stavom došla i na SP. Nisam razbijala glavu medaljom i ona se dogodila.

Lani je bila prvakinja Europe do 21 godinu, a prije toga druga juniorka Europe i treća juniorka svijeta te druga na kadetskom prvenstvu Starog kontinenta. Nakon svega san joj je nastupiti na Olimpijskim igrama što neće biti lako jer je neparna kategorija.

– Olimpijske su kategorije 57 i 67 kg, a ja nastupam do 62 kg, a ovdje sam imala 58,5 kg. Premršava sam da bih skidala kilažu, a udebljati se ne mogu.

Dakle, morat ćemo čekati da se udeblja. U međuvremenu bi mogla završiti Veterinarski fakultet gdje je, na prvoj godini, već položila 10 ispita. Pitali smo ju je li tajna uspjeha na faksu u tome što na ispite dolazi u kimonu i s crnim pojasom.

– Da, da i onda mi profesori moraju dati barem dvojku. Ha, ha... – prihvatila je Marina šalu.

Šalila se i kada smo razgovarali o obitelji. Tata Stipe je stomatolog u privatnoj praksi pa bi mu mogla slati one suparnice kojima razbije zube.

– Da, tako bih mogla pomoći tati da proširi posao. Ha, ha... Mama je profesorica njemačkog i francuskog, ali je shvatila da bi podučavajući tinejdžere mogla ostati bez živaca pa je postala uvoznik anatomske obuće Birkenstock.

Godinu dana stariji brat zove se Roko i više se ne bavi te-kvon-doom i igra nogomet u HAŠK-u. Nogometaš je i dečko Vedran Jurjević.

– On je Dinamov igrač na posudbi u Radniku. Voli gledati te-kvon-do, no mene je uživo gledao samo jednom.

Marinin klupski trener je Marko Novak, suprug naše najtrofejnije tekvondašice Nataše Vezmar.

– Eh, kada bih ja imala takvu karijeru kao trenerova supruga. Zapravo, ja bih htjela biti i bolja od najbolje.

Osim Novaka, ishvalila je i reprezentativnog trenera Tonija Tomasa.

– Odličan je trener. Vodio me u Ukrajini do zlata na EP do 21 godinu. Daje si truda oko svake cure, njegove klupske cure, kojih je četiri, nemaju prednost pred nama ostalima.

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
  • FOISZ:

    Šteta za finale... Inače Olimpjiski kandidati (kandidatkinje) su osvojili 0 medalja, a Olimpijske ne-kandidatkinje zlato i srebro... Samo nije Marija Sumić, nego Marina... Dobro, bili ste blizu... :(