Bila je 2006. godina kada je Dejan Stefanović, tada kapetan engleskog prvoligaša Portsmoutha, u intervjuu za britanski The Independent izgovorio rečenicu koja je odjeknula Balkanom poput bombe. "Za dvije godine podnijet ću zahtjev za britansku putovnicu. Kada je dobijem, bacit ću staru, srpsku, jer se uopće ne osjećam kao Srbin", poručio je. Kao razloge naveo je zasićenost političkim previranjima u domovini nakon raspada državne zajednice Srbije i Crne Gore te duboko poštovanje prema britanskom mentalitetu, redu i načinu života. Dodao je kako je njegova kći "prava engleska djevojčica", čime je dodatno potvrdio svoju odluku o potpunom raskidu veza s korijenima, potez koji mu mnogi sunarodnjaci nikada nisu oprostili.
Njegov put do statusa zvijezde u jednoj od najjačih liga svijeta bio je impresivan. Karijeru je započeo u rodnom Vranju, a punu afirmaciju doživio je u Crvenoj zvezdi, s kojom je u sezoni 1994./1995. osvojio dvostruku krunu. Njegov talent nije promaknuo skautima pa je već 1995. za tada ogromna dva milijuna funti prešao u Sheffield Wednesday. Iako se u početku borio za mjesto u momčadi, kasnije je ostavio dubok trag u nizozemskom Vitesseu, gdje je nosio i kapetansku vrpcu, dokazavši se kao pouzdan i čvrst branič.
Vrhunac karijere doživio je povratkom u Englesku, kada je 2003. potpisao za Portsmouth za 1,85 milijuna funti. Ubrzo je postao stup obrane i miljenik navijača, koji su ga proglasili igračem sezone. Ušao je u povijest kao prvi srpski nogometaš koji je postao stalni kapetan jednog kluba u Premier ligi, utirući put kasnijim velikanima poput Nemanje Vidića i Branislava Ivanovića. Ipak, bio je poznat i po britkom jeziku. Otvoreno je kritizirao trenera Alaina Perrina, priznajući da pod njim "nije davao sto posto", što je, kako se vjeruje, ubrzalo Francuzov otkaz i povratak omiljenog Harryja Redknappa.
Odluku o prekidu veza sa Srbijom najavio je još 2004. godine, kada se povukao iz reprezentacije za koju je upisao ukupno 23 nastupa. Unatoč nagovaranjima tadašnjeg vlasnika Portsmoutha, Milana Mandarića, i bivših suigrača da se vrati u momčad za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, ostao je nepokolebljiv. "Dosta mi je svega, u mojoj su zemlji stalno neka previranja. Bolje je i za mene i za moju obitelj da ostanemo u Engleskoj", izjavio je tada, jasno dajući do znanja da je reprezentativna priča za njega zauvijek završena.
Profesionalnu karijeru završio je u Fulhamu i Norwich Cityju, gdje mu je teška ozljeda koljena praktički zapečatila sudbinu. Iako je najavljivao da se nikada neće vratiti, kasnije je viđan u Srbiji, gdje se bavio nekretninama. Bio je aktivan i u sindikalnom radu kroz Sindikat profesionalnih nogometaša "Nezavisnost". Danas je, pomalo ironično s obzirom na njegove ranije stavove o Balkanu, predsjednik slovenskog sindikata nogometaša i sportaša. Njegove riječi, izgovorene prije gotovo dva desetljeća, ponovno su postale viralne u Srbiji, kao gorak podsjetnik u jeku razočaranja zbog još jednog neuspjelog sportskog ciklusa.
Otvori KEKS Pay
Možeš mijenjati putovnicu, ali krv nije voda. Eeeej!