U ovoj knjizi, "Hrvatska SAD (ili NIKAD)", autor Andrej Maksimović želio je objasniti neizmjeran značaj utakmice Hrvatska - SAD odigrane 17. 10. 1990.
- Ideja za knjigu potekla je od filma kojeg sam o istoj utakmici radio prije pet godina. Ti dečki, tih 14 heroja koji su igrali, ali i svi ostali koji su sudjelovali u organizaciji utakmice, zaslužili su ovakvu knjigu, kako bi za sva vremena ostao zapisan njihov doprinos stvaranju nove reprezentacije, ali što je još važnije, stvaranju nove države. Jer, odigravanje utakmice Hrvatska - SAD označila je na neki način kraj Jugoslavije kao države. U ovoj knjizi pokušao sam tu utakmicu ispričati ne samo kroz sportski, već i kroz društveno politički kontekst. Knjiga pokazuje da je nogomet bio korak ispred svih društvenih i političkih događaja u umirućoj Jugoslaviji, a objašnjava i koliko je hrabro bilo uopće doći na ideju organizirati je - rekao je autor knjige Andrej Maksimović
U vrijeme odigravanja prve, povijesne utakmice Hrvatske protiv SAD-a predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza bio je dr. Mladen Vedriš, koji je imao nemjerljivo važnu ulogu u tome da se utakmica organizira i odigra. Prisjetio se trenutaka kada su Jugoslavenski nogometni savez obavijestili da će se utakmica igrati:
– U Beogradu, na predsjedništvu Fudbalskog saveza Jugoslavije, čiji sam bio član, a istovremeno predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, pod točkom razno na dnevnom redu, rekao sam da imam još jednu informaciju. Predsjedavajući je rekao: "Izvoli, o čemu se radi?“ Ja sam rekao: "Pa evo, htjeli bismo vas obavijestiti da će se u Zagrebu odigrati jedna prijateljska nogometna utakmica, međunarodna, igrat će Amerika i Hrvatska." Kad sam to rekao, osjetio sam podrhtavanje betona na kojem smo sjedili u Hotelu Mladost. General Jovan Popović, tada savjetnik za sigurnost, pitao me: "Slušaj, Vedriš, je l’ ti mene zaj....?“ Nastupio je muk. Ja sam objasnio da to nije nešto novo – mi smo konfederacija, spoj više saveza, i već je bilo u povijesti. Naši u Hrvatskom nogometnom savezu, Srebrić i ekipa, pronašli su da je 1950-ih igrana prijateljska utakmica, protiv Indonezije. Rekao sam da je to samo nastavak tradicije, a istovremeno ih pozvao da budu naši gosti. Sa mnom je tada bio glavni tajnik Duško Grabovac i bili smo parkirani vani. Rekao sam mu da pokrije zagrebačku tablicu čim završimo i da odmah izlazimo iz dvorane, jer sam zaista mislio da će nas uhititi – prisjetio se Vedriš, pa dodao:
- Za povijesne i sportske udžbenike, utakmica Hrvatska – SAD imala je golemu važnost. Pokazala je da su Amerikanci spremni priznati Hrvatsku kao samostalnu državu. Čitav svijet, ne samo sportski nego i politički, vidio je da SAD igra s Hrvatskom, što je bilo snažno ohrabrenje za novu strategiju Hrvatske u mirnom međunarodnom afirmiranju. Utakmica je tako postala prva točka na međunarodnom putu hrvatske samostalnosti.
Nikša Martinac ispričao je jednu epizodu koja je bila presudna da se utakmica uopće odigra.
- Puno je ljudi obilježilo tu utakmicu, a čovjek koji je odigrao najvažnije nevidljive poteze bio je moj Metkovac Ante Pavlović. Gospodin Pavlović odradio je posao koji je bio najriskantniji. Ante je bio u Beogradu u vrijeme raspada Jugoslavije pa mu je stoga još teže bilo pomagati oko utakmice. Poznata je ta priča da je iz SAD-a došao telegram s dozvolom da se utakmica odigra, i to u trenutku kada je on bio sam u uredu. On je tad brže-bolje potpisao dozvolu i poslao je u Fifu da nitko ne zna. I tek kad se saznalo da se igra utakmica, Jugoslavenski savez krenuo je rovariti protiv utakmice, da se to ne može, da su oni trebali dati dozvolu. I onda je Fifa javila da su oni dali dozvolu pa je nastala pomutnja. A ustvari je tu dozvolu potpisao Pavlović.
U to vrijeme Nikša je bio vanjski suradnik Saveza, pomagao je ocu Anti i bio zadužen za razne stvari, od marketinga, ulaznica, akreditacija...
- U to vrijeme Nogometni savez Hrvatske bio je siromašan kao crkveni miš, primjerice nismo imali novca niti za isprintati akreditacije za turneju po Australiji 1992. Nitko nas u tim počecima nije doživljavao. I zato sam jako ponosan što smo od tih skromnih početaka došli do ovoga dana, da imamo tri medalje sa Svjetskih prvenstava i Savez na ovako visokoj razini.
Na predstavljanju knjige bili su i neki od 14 igrača koji su istrčali protiv SAD-a. Među njima i Vlado Kasalo.
- Svaki put kad se sjetim te utakmice, od ponosa i emocija idu mi suze na oči. Nakon rođenja djeteta, to mi je najsretniji trenutak u životu. Kad sam dobio poziv, znao sam da ću biti dio toga, pod cijenu bilo kakvih posljedica. Jednostavno, morao sam biti tamo, iako je trener Arie Haan bio protiv i rekao je da će me kazniti ako odem. Za vikend smo izgubili od Borussije (M), u ponedjeljak sam otišao u Hrvatsku, a u četvrtak se vratio. Zato me moj klub Nürnberg kaznio s 25 tisuća maraka. Ali, platio bih i 200 tisuća maraka! Nitko me nikad neće moći maknuti s fotografije iz te večeri 17. listopada 1990. godine, presretan sam što sam to doživio.
Ivan Cvjetković zabio je drugi gol Hrvatske na toj utakmici (prvi je zabio Asanović), i danas ga se jako dobro sjeća.
- Kako ne bih, to mi je jedan od najemotivnijih trenutaka karijere. Mlinka je bio u jednoj akciji gdje ga je nagazio jedan američki igrač i ostao je bez kopačke, ima čak i u kadru kad talijanski sudac onako gospodski donosi kopačku da ju on zaveže. Ušao je u teren i otvarala se nekakva polukontra gdje je on odjedanput ušao u situaciju da mi da čistu loptu kako on to zna, a jako puno sam golova zabio na njegove asistencije. Uglavnom, dao mi je fenomenalnu loptu u dubinu gdje sam ja samo ušao između dva igrača i lijevom potkopao za 2:0. Zahvaljujem Bogu što sam odabran da budem u momčadi Hrvatske protiv SAD-a. O tome sam uvijek sanjao, da Hrvatska ima svoju državu i da ja igram za nju. Da me Belgijci nisu pustili, otišao bih igrati za Hrvatsku pod bilo koju cijenu i posljedice. Srećom, moj trener shvatio je koliko mi ta utakmica znači, pa me pustio.
Grega Židan bio je, uz Kujtima Shalu, jedan od dvojice igrača koje smo "posudili".
- Bilo mi je jako drago što sam kao Slovenac izabran da predstavljam Hrvatsku u toj utakmici. Te scene razdraganih navijača, hrvatske zastave po ulicama dok smo putovali prema stadionu neću nikada zaboraviti. Atmosfera na stadionu je također bila fantastična, nevjerojatna. A iskreno, pravi značaj, odnosno neizmjernu važnost te utakmice shvatio sam tek kad je počeo rat, odnosno kada su Hrvatske i Slovenija postale nezavisne.
Predsjednik HNS-a Marijan Kustić je pak zaključio:
- Na toj utakmici rodili su se vatreni, rodila se reprezentacija koja je u idućih 35 godina osvojila tri svjetske medalje. Drago mi je da mogu prisustvovati predstavljanju knjige koja govori o tako značajnom događaju i ljudima koji su pisali povijest hrvatskog nogometa i sporta, ali i ljudima koji su dali značajan doprinos u kontekstu opće društvene situacije u tom turbulentnom razdoblju stvaranja hrvatske države.
Otvori KEKS Pay
Unser Max iz tabloida? Mojnete...