Hrvatska muška reprezentacija do 18 godina i dogodine će igrati u B diviziji Prvenstva Europe. Posljedica je to šokantnog, ali zasluženog, poraza juniorske reprezentacije doživljenog u Rijeci od poljskih vršnjaka (66:68) do kojeg je došlo nakon niza pogrešaka i pogrešnih odluka u samoj završnici te dramatične utakmice.
I zato se naši igrači, pa tako ni njihov izbornik, nemaju pravo žaliti na sportsku sreću. Jer, svi zajedno izgubili su dobivenu utakmicu i to pred svojom publikom. Ni na tricu (a 26 su ih promašili) koja je ušla sa sirenom.
Krenimo redom, od isteka 37. minute i dosuđene nesportske pogreške poljskom igraču. Naš prvi razigravač Perić promašuje jedno slobodno bacanje a potom, u napadu s kojim se moglo riješiti pobjednika, promašuje isforsirani šut za tricu. U sljedećem napadu isti igrač, koji slovi za jednog od najnadarenijih u ovom naraštaju, promašuje oba slobodna bacanja (sekundu i 40 stotinki prije kraja) no ni to nije bio signal izborniku Luki Kralju da ga izvadi.
No, da ne bi Perić bio jedini tragičar rasteretiti ga od te etikete pomažu centar Dorotić koji na osam metara radi prekršaj na šutu za tricu a potom Vučković, naš daleko najbolji igrač u ovom susretu (26 koševa, 14 skokova, tri osvojene lopte), krivo dodaje loptu.
A vrhunac ove tragedije događa se u posljednje četiri sekunde i 77 stotinki susreta, u vremenu koliko je hrvatska družina imala za izvođenje lopte u prednjem polju i to kod vodstva 66:65. Dakle, potrebno je samo kvalitetno izvesti aut nakon čega bi Poljaci zacijelo radili brzi prekršaj pa bi naši imali dva bacanja s mogućnošću da drugo, u korist potrošnje vremena, možda i namjerno promaše.
Nažalost, Grbin se u toj ulozi ne snalazi, ne koristi mogućnost dodavanja igračima koji su istrčali iza bloka kojeg je radio Santro. Ne dodaje Salamuniću, a potom ni Vučkoviću, dok je otvoren, već čini ono što se ne radi u ovakvim situacijama. Umjesto da doda loptu bilo kome prema košu on dodaje loptu prema centru gdje mu dodavanje, prema zatvorenom Vučkoviću, presijeca Swirydowicz i iz kuta zabija čudesnu tricu. S kojom je nagrađen sav trud njegove momčadi, koja se borila do posljednje sekunde, ali je i kažnjena nespretna završnica hrvatskog sastava.
Možda će se netko nakon ovakva ishoda požaliti na nevjerojatnu razliku u broju dosuđenih slobodnih bacanja a njih je za Poljsku bilo 41 a za Hrvatsku samo 17. I doista, razlika je upadljiva, pa će neki reći da možda i taj podatak govori kakav ugled Hrvatska, domaćin ovog natjecanja, ima u Fibi. Jer, nisu baš sva ta poljska bacanja bila za dosuditi no suci su imali takav kriterij pa im je teško zamjeriti kad su naši igrači premalo prodirali već su težili nekim teškim dodavanjima, od poda, što se oslikava i u 23 izgubljene lopte (13 više od suparnika).
Žao nam je tih momaka jer zacijelo će cijelu karijeru pamtiti kako su ovu utakmicu izgubili. Baš kao i njihov trener Luka Kralj. No, budu li pregledavali snimku zacijelo će imati puno toga i naučiti o tome što se smije a što ne smije raditi kada je utakmica na rubu. Pogledati kakve su banalne pogreške činili, bit će im to jako dobra škola. Uostalom, ionako je manje važno hoće li Hrvatska dogodine igrati A diviziju. Puno je važnije koliko će njih postati dobrim seniorskim igračima i moći živjeti od košarke.
Otvori KEKS Pay
