Nakon pobjede Hrvatske 2:0 u prvoj utakmici, francuski mediji pitali su se kako je moguće da njihova reprezentacija, prepuna zvijezda koje igraju u najvećim svjetskim klubovima, izgubi od momčadi koja je na papiru četiri puta manje vrijedna od nje. Vrijednost vatrenih na Transfermarktu je 284 milijuna, a tricolora 1,16 milijardi eura. Ili ako baš hoćete detaljnije, trojica najskupljih Francuza – Mbappé, Tchouaméni i Saliba, prema Transfermarktu zajedno vrijede 330 milijuna eura, odnosno više nego 23 vatrena zajedno. Zanimljivo, Hrvatska je po vrijednosti igrača tek 21. reprezentacija svijeta, odnosno tek 14. u Europi. Kada se gledaju samo te brojke, naravno da je Francuzima teško prihvatiti nogometnu lekciju koju su dobili na Poljudu, no u reprezentaciji ne igraju samo podaci o milijunima, već puno više – srce. A tu je Hrvatska sigurno među top 3 u svijetu!
Kult hrvatske reprezentacije stvoren je još u devedesetima, zaslužni za to bili su Ćiro, Boban, Šuker, Štimac, Prosinečki i ostali igrači, no osjećaj pripadnosti igrača prema reprezentaciji na još viši nivo podigao je Zlatko Dalić. Dok kod nekih reprezentacija igrači okupljanja doživljavaju kao odmor od klupskih obaveza i mogućnost za druženje s obitelji i prijateljima, kod nas je već godinama sve postavljeno tako da je reprezentacija svetinja, i apsolutni broj jedan. Osim Dalića, najveću ulogu u provođenju te ideje ima naš kapetan Luka Modrić. Sjećam se jedne utakmice Lige nacija od prije tri godine, kada je Hrvatska igrala protiv Austrije u Gradskom vrtu. Luka je uoči utakmice imao problema s ozljedom i iscrpljenošću, i njegov je klub Real sugerirao da se malo odmori za vrijeme reprezentativne stanke, pa je utakmicu protiv Austrije započeo na klupi. No kada su Austrijanci poveli 3:0, Luka je inzistirao da odmah uđe, kako bi spriječio raspad sistema. I nije ga pritom zamarao loš teren u Gradskom vrtu ni činjenica da je utakmica već izgubljena. Želio je samo ući na travnjak i primjerom pokazati kako se do kraja utakmice svi moraju boriti za Hrvatsku. Pokazao je tu privrženost Hrvatskoj Luka još nebrojeno puta, sjećamo se njegovih sprinteva i uklizavanja u sudačkim nadoknadama, u trenucima dok je iscrpljenost bila na maksimumu... A njegov primjer uvijek su slijedili i suigrači.
Bilo je i igrača koji se nisu uklapali, koji su sebe stavljali ispred reprezentacije, no na primjeru Nikole Kalinića i Ante Rebića znamo kako su završili. Iako su neki tada kritizirali odluku Dalića da ih otpiše, s godinama odmaka vidimo da je to bio jedini ispravan način. Ovih dana Francuzi su se divili i Ivanu Perišiću, igraču koji je prije godinu i pol doživio najtežu moguću nogometnu ozljedu i bilo je veliko pitanje hoće li se ikada više vratiti na vrhunski nivo. Ivan se vratio, a u tome mu je jako pomogla i hrvatska reprezentacija. Mnogi su odmahivali glavom kada je Dalić nespremnog Perišića zvao u reprezentaciju, no izbornik je time samo želio poručiti: "Ivan se uvijek odricao za reprezentaciju, sada mu mi vraćamo za to." Baš kao što je izbornik svojedobno u reprezentaciju zvao i Dejana Lovrena, dok je igrao u Rusiji. Time mu je pomogao da bude u izlogu te da ostvari transfer u Lyon. A takve stvari igrači jako pamte, jer tako znaju da je reprezentacija njihovo utočište, obitelj, njihova zaštita... Stoga se za takvu reprezentaciju igra s puno više emocija nego za klub. Taj kult reprezentacije mora se i dalje čuvati, on je esencija svih veličanstvenih uspjeha, on je razlog što iz godine u godinu, iz natjecanja u natjecanje, pobjeđujemo reprezentacije koje su na papiru puno jače od nas. I zato, kad jednog dana više ne bude Dalića i Modrića, mlađi igrači moraju nastaviti s takvim načinom razmišljanja.
FOTO Spektakularni kadrovi prije početka utakmice: Hrvatsku bodri oko 4 tisuća navijača
Otvori KEKS Pay
Velesila? Igra bunker protiv Francuza 120 minuta. Igra na penale...