Subotnje jutro u Velikoj Gorici osvanulo je prilično tmurno, a posebno Igoru Angelovskom, kojem je Nogometni klub Gorica uručio otkaz. I bio je to logičan potez jer Makedonac zaista nije napravio očekivani pomak, u deset prvenstvenih utakmica na klupi osvojio je tek dva boda, osam puta njegova je momčad poražena i nalazi se na dnu ljestvice.
No, ono što zabrinjava jest podatak da su nakon 15 odigranih kola u HNL-u smijenjena čak šestorica trenera! Često slušamo priče o tome da trenerima treba kontinuitet, da im se treba suditi tek nakon što samostalno prođu pripreme s momčadi, poslože igrački kadar kako njima paše, dati vremena da poslože stvari, da im ne treba okretati leđa nakon prvih loših rezultata, ali u praksi tako kod nas stvari ne funkcioniraju.
Od početka nove sezone, a nema tome ni četiri mjeseca, Gorica je čak dvaput mijenjala trenere (otišli Toplak i Angelovski), Hajduk je smijenio Dambrauskasa, Osijek Bjelicu, Rijeka Budicina, a Šibenik Čanadija. Dakle, od velike četvorke samo Dinamo ima istog trenera od početka sezone! Bilo je tu, naravno, logičnih poteza, ali i onih revolveraških.
Pogledamo li trendove u najjačim ligama svijeta, jasno je da smo mi u Hrvatskoj laki na obaraču kad su treneri u pitanju. U Premiershipu su, primjerice, smijenjena četvorica trenera, ali u ligi koja ima dvostruko više klubova nego mi. Španjolci su napravili svega tri promjene, Nijemci i Talijani pet.
Pogledamo li susjedstvo, zanimljivo je da su Slovenci samo jednom smijenili trenera, u 5. kolu, kada je Krznar preuzeo Maribor. Prometnije od nas kad je riječ o trenerima je u Srbiji, u kojoj vlada kaos, tamo je već 13 trenera platilo glavom! Doduše, imaju 16 klubova, ali i uz taj podatak zvuči alarmantno.
Kako je ova sezona počela, vrlo je izgledno da će se nadmašiti prošla, u kojoj su desetorica trenera poslana na burzu, ali ugrožena je i rekordna sezona 2020./2021. Tada je, naime, čak 15 stratega smijenjeno, uglavnom zbog loših rezultata i nestrpljivosti uprava. No tada je s klupe otišao i Zoran Mamić, ali ne zbog toga što ga je pritisnula uprava, nego hrvatsko pravosuđe.
Cijela ova situacija, naravno, nije dobra za naš nogomet, jer trenerima bi se trebalo više vjerovati. Jasno je da je lakše smijeniti jednog trenera nego promijeniti sve igrače, ali iz ovakve prakse i igračima se šalje poruka da sa svega nekoliko kola doziranja mogu bez problema smijeniti trenera čije im se metode ne sviđaju. I time se ruše autoriteti trenera, a bez toga ni oni ne mogu dati najbolje od sebe jer su u stalnom grču i strahu od otkaza.
U svakom klubu, u gotovo svakoj reprezentaciji, trener zavisi od 3-4 tzv. senatora. Ako izbornik ne odgovara Modriću, Perišiću i Brozoviću, taj izbornik će vrlo brzo biti smijenjen. Tako je i u HNL-u. Svaki trener se mora prilagoditi ključnim igračima, jer ako se ključni igrači budu morali prilagođivati treneru, onda se vrlo brzo događa smjena. Primjer je Halilhodžić koji je dobio otkaz jer se u komunikaciji nije prilagodio glavnoj zvijezdi Maroka.