Razočaranje curi iz Hajdukove legende, jednoga od najvećih igrača bijelih, velikana iz ‘70-ih godina, Imoćanina Ivana Ike Buljana (69).
– Tužan sam kad gledam ovakav Hajduk, istinski razočaran. Ma svakome tko voli Hajduk teško je gledati ovakvu agoniju, a ja zaista tu nemam nikakav interes i mogu objektivno sagledati stvari – kaže Buljan, čovjek s gotovo dvjesto nastupa za bijele u deset godina.
Pitali smo ga je li gledao oskudan nastup bijelih u osječkom Gradskom vrtu.
– Gledao sam i ne mogu se načuditi koliko je Hajduk loš. Na žalost, nekima se ovo neće svidjeti, ali tamo sam vidio igrače nedostojne Hajdukova dresa, igrače koji čine neshvatljive tehničke i taktičke pogreške kakve se ne mogu potkrasti ni dječacima na ulici. Ja u Hajduku u ovom trenutku vidim samo sasvim obične, prosječne nogometaše, a to je nekada bilo nezamislivo - ističe Ivan Buljan.
Nisam protiv stranaca
Kriva je, kaže Buljan, potpuno promašena selekcija igrača.
– Nisam protiv stranaca, na koncu ja sam kao sportski direktor svojedobno prvi doveo tamnoputoga stranca, ali taj stranac mora imati kvalitetu. A ne da dovode neke alkoholičare, kao jednom onoga Milewskog, ili potpuno zapuštenog, a skupo plaćenoga Almeidu. Kao hajdukovac radije ću pristati na to da mi kažu: “Strpite se dvije-tri godine i ne računajte na vrhunski rezultat dok od naših mladih igrača ne stvorimo okosnicu momčadi”. Pa onda s njima naprave rezultat, pa ih dobro prodaju. Ova stručna Hajdukova politika potpuni je promašaj – nastavlja Buljan.
Kako gledate na micanje Saida iz momčadi, je li Ganac jedan od problematičnih stranaca u Hajduku?
– Čudi me to, jer Said je napadač koji može pobjeći, dati gol, ima osjećaj za prostor. Ne znam, možda imaju neki interni problem s njim – uzvraća Buljan i dodaje:
– Meni je neshvatljivo da sportski direktor Bjelanović kaže da je samo dva puta bio na treningu! Pa kako on može biti na toj poziciji ako svakodnevno nema uvid u stanje igrača, ako nije svakoga dana u neposrednom kontaktu s trenerom?
Jesu li Zorana Vulića olako potrošili?
– Vulić je “falija” u startu i ja ću mu to reći i kad ga vidim. On je veteran Hajduka, a vodstvo kluba na ružan se način ophodi s veteranima govoreći nam da smo pijanci, grebatori... Ako sebe smatra veteranom, onda nije trebao prihvatiti posao kod onih koji te iste veterane vrijeđaju.
Nisu igrači voće i povrće
Je li Zagrepčanin Siniša Oreščanin trajno rješenje za klupu bijelih?
– Meni je smiješna bila nečija izjava iz vodstva kluba da su čekali nekoliko mjeseci da Oreščanin sazri pa da ga postave za trenera. Pa, ljudi moji, nisu igrači i treneri voće i povrće da im treba vremena da sazru! Oni su tamo stvarno, kako mi kažemo, izgubili busolu. Inače, Oreščanina ne poznajem. Da ga sretnem na ulici, ne bih ga prepoznao, ali nemam ništa protiv njega ni protiv činjenice da dolazi iz Zagreba. Takve teze su mi neprihvatljive. Dečka treba pustiti da radi, treneru treba dati vremena i biti s njim strpljiv.
Koje je rješenje za spas Hajduka?
– Kao svojedobno u Juventusu, kad je bio izbačen u drugu ligu, promijeniti sve! Od vodstva kluba do čistačice. Ubrizgati kompletnu novu krv i krenuti ispočetka. Štimac? Na žalost, zbog odnosa navijača prema njemu Igorov dolazak je nemoguć, ali Hajduk za predsjednika baš treba takav tip čovjeka, takvoga garda, znanja, iskustva, jer Štimac je bio igrač, trener, sportski direktor. A u Nadzorni odbor ne treba birati podobne, kao do sada, ljude koji pašu udruzi Naš Hajduk. Ne trebaju to biti bivši igrači, nego samo ljudi koji dišu nogometno i koji znaju kako funkcionira nogometni klub – zaključio je Ivan Buljan.
