Legendarna tenisačica Monika Seleš, članica Kuće slavnih i osvajačica devet Grand Slam naslova, otkrila je u nedavnom intervjuu za Associated Press da joj je prije tri godine dijagnosticirana mijastenija gravis. Prve simptome ove rijetke neuromišićne autoimune bolesti primijetila je na teniskom terenu, mjestu koje je desetljećima bilo njezino prirodno okruženje. "Igrala bih s djecom ili članovima obitelji i promašila bih lopticu. Pomislila bih, 'Da, vidim dvije loptice.' To su očito simptomi koje ne možete ignorirati", izjavila je 51-godišnja Seleš. Priznala je kako joj je trebalo dosta vremena da procesuira dijagnozu i da smogne snage javno govoriti o njoj. "Za mene je tada započelo ovo putovanje. Trebalo mi je dosta vremena da to zaista prihvatim i da otvoreno progovorim o tome, jer je teško. Bolest uvelike utječe na moj svakodnevni život."
Mijastenija gravis je, prema definiciji Nacionalnog instituta za neurološke poremećaje i moždani udar, kronična bolest koja uzrokuje slabost u voljnim mišićima, a najčešće pogađa mlađe žene ispod 40 i starije muškarce iznad 60 godina, iako se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Seleš, koja je svoj posljednji profesionalni meč odigrala 2003. godine, priznala je da nikada prije nije čula za to stanje. Simptomi poput dvostrukog vida i slabosti u rukama i nogama postali su dio njezine svakodnevice. "Obično sušenje kose fenom postalo je jako teško", opisala je. Njezina prva reakcija na dijagnozu bila je potpuni šok. "Kada su mi postavili dijagnozu, bila sam u čudu: 'Što?!'", prisjetila se. Upravo je taj osjećaj zbunjenosti i nedostatka informacija bio glavni motiv da podijeli svoju priču u suradnji s imunološkom tvrtkom argenx i njihovom kampanjom "Go for Greater" kako bi podigla svijest o bolesti. "Ne mogu dovoljno naglasiti koliko bih voljela da je netko poput mene tada javno govorio o ovome."
Monika Seleš
Ova zdravstvena bitka samo je posljednja u nizu teških životnih izazova s kojima se Monika Seleš morala suočiti, a koje ona sama, teniskim rječnikom, naziva "teškim resetiranjima". Svoju je nevjerojatnu otpornost gradila kroz bolna iskustva koja su je oblikovala i kao sportašicu i kao osobu. "Morala sam se, teniskim rječnikom rečeno, nekoliko puta 'teško resetirati'. Prvi takav reset bio je dolazak u SAD iz Jugoslavije kao 13-godišnjakinja. Nisam govorila jezik, ostavila sam obitelj. Bilo je to jako teško vrijeme", ispričala je Seleš. Drugi reset dogodio se s vrtoglavim uspjehom. "Postati velika igračica također je reset, jer slava, novac i pažnja sve mijenjaju, a kao 16-godišnjakinji teško se nositi sa svime time." Treći i najbrutalniji reset bio je, naravno, stravičan napad nožem koji je doživjela na terenu.
Dijagnoza mijastenije gravis postala je njezino četvrto veliko "resetiranje". Ipak, duh neslomljive borkinje koja je dominirala svjetskim tenisom i dalje je prisutan. Svoju životnu filozofiju sažela je u savjet koji daje djeci koju mentorira. "Uvijek se morate prilagođavati. Ta loptica stalno odskače i vi se jednostavno morate prilagoditi. To je ono što i ja sada radim", poručila je. Ta sposobnost prilagodbe bila je ključna i u njezinoj karijeri, a sada je primjenjuje u borbi za zdravlje, učeći živjeti s "novom normalom" koju joj je nametnula bolest.
Da bi se u potpunosti shvatila snaga Monike Seleš, potrebno se vratiti u prošlost. Rođena u Novom Sadu u etničkoj mađarskoj obitelji, postala je tenisko čudo koje je promijenilo ženski tenis. Svojim dvoručnim udarcima s obje strane i nevjerojatnom agresivnošću, postala je najmlađa osvajačica Roland Garrosa 1990. sa samo 16 godina. U razdoblju od 1991. do početka 1993. bila je nezaustavljiva sila, osvojivši osam od jedanaest Grand Slam turnira na kojima je nastupila i čvrsto držeći poziciju broj jedan na WTA ljestvici. A onda, 30. travnja 1993. godine, svijet je ostao u šoku. Tijekom meča u Hamburgu, Günter Parche, opsjednuti obožavatelj njezine najveće suparnice Steffi Graf, utrčao je na teren i zario joj nož u leđa. Fizičke rane su zacijelile za nekoliko tjedana, ali psihičke su bile puno dublje. Zbog napada, depresije i poremećaja u prehrani, izbivala je s terena više od dvije godine.
Njezin povratak 1995. godine bio je jedan od najemotivnijih trenutaka u povijesti sporta. Dočekana ovacijama na US Openu, stigla je do finala gdje je izgubila od Graf. No, već sljedeće godine osvojila je Australian Open, svoj deveti i posljednji Grand Slam naslov, dokazavši svima da je njezin šampionski duh nesalomljiv. Iako se nikada nije vratila na razinu dominacije prije napada, godinama je bila u samom vrhu svjetskog tenisa. Mnogi stručnjaci i bivši igrači, poput Martine Navratilove, slažu se u ocjeni da bi Monika Seleš, da nije bilo tragičnog napada, danas bila smatrana najvećom tenisačicom svih vremena, s najviše osvojenih Grand Slam titula. Njezina priča nije samo priča o trofejima, već o nevjerojatnoj snazi, otpornosti i sposobnosti da se nakon svakog pada, bilo na terenu ili u životu, podigne još jača.
Otvori KEKS Pay
" Priznala je kako joj je trebalo dosta vremena da procesuira dijagnozu "..eto ,dijagnoza završila na sudu....