Vita Barbić, europska juniorska prvakinja Europe u bacanju koplja, nova je velika hrvatska atletska nada. Kao takva Vita je bila gošća porečkog Sport Festa i panela "Toyota Talk".
S obzirom na to da se djeca, kada počnu dolaziti na atletske treninge, obično bave višebojem, kako je kod Vite došlo do izbora bacačke discipline?
– Treneri koji su radili u atletskoj školi napravili su očito dobru selekciju jer se za mene od početka vidjelo da imam afiniteta za bacanje. Uostalom, s trenerom koji je to primijetio već sam više od devet godina. Meni su oduvijek tehničke discipline bile izazovnije nego samo trčanje. Moj je tata ipak iz Imotskog, gdje je popularno bacanje kamena s ramena, pa tu možda ima i malo genetike. A u Imotskom je, kada ste na Crvenom jezeru, glavna fora tko može baciti kamen da padne u jezero. Iako se to, kažu, ne može, ja sam prije nekoliko godina u tome uspjela. To je bila velika stvar, zabilježeno na čast naše obitelji. Tata još uvijek nije uspio.
Išla na profesionalnu orijentaciju
Vita je inače maturantica zahtjevne Prirodoslovne gimnazije "Vladimir Prelog".
– Ja sam se naviknula na takav gust raspored. Čak je možda bio i teži u osnovnoj školi, kada sam išla i u glazbenu školu.
Ne bi li joj u tom smislu bolje odgovarao fakultet na kojem nema laboratorijskih i inih vježbi?
– Problem je s prirodoslovnim znanostima koje sve zahtijevaju nekakve laboratorije. No bila sam na profesionalnom usmjeravanju pa sam odustala od prirodoslovlja. Možda sam pogriješila izbor srednje škole, no ne žalim se jer sam dobila širinu.
Koliko se isplati otići na profesionalnu orijentaciju?
– Isplati se. Možda nećete doći do puno novih saznanja, ali dobro je čuti od nekoga tko se time bavi da ovo što vi sebi priželjkujete jest zapravo ono čime biste se trebali baviti. Dobro je vidjeti imate li ili ne iskrivljenu sliku o sebi i svojim interesima i sposobnostima. Meni je potvrđen afinitet prema umjetničkom ili istraživačkom dijelu. A to mi govori da bih sebe mogla pronaći u primijenjenom dizajnu.
Vita je juniorka još jednu godinu.
– Ići ću na sva juniorska natjecanja, a najvažnije je juniorsko Svjetsko prvenstvo. To će mi biti drugo svjetsko, ali sada ću biti starije godište pa imam velika očekivanja.
Važno je razumijevanje pokreta
Nakon toga uslijedit će prijelaz u seniorsku konkurenciju, za koju se zna da je najosjetljivija točka u sportskim karijerama.
– Tu se izgubi puno talenata. No ja mislim da sam u mlađejuniorskom i juniorskom stažu uspijevala pratiti prirodan razvoj. Nekako sve dolazi na svoje i imam trenera koji me vodi uspješno pa postoji mogućnost da se već sljedeće godine okušam među seniorkama kako bi mi tranzicija iz juniorske u seniorsku atletiku bila uspješnija. Važno je biti strpljiv u težim trenucima jer tvoje vrijeme nije možda sada, nego malo kasnije.
Hoće li morati raditi na snazi, hoće li morati dobiti koji kilogram više? Kakva je trenerova ideja kad je o tome riječ?
– Ja nikad nisam bila jedna od onih snažnijih, velikih, već sam uvijek bila sklonija učenju tehnike, odnosno razumijevanju pokreta koji je dosta kompleksan u svakoj tehnici, a naročito u koplju. A mi igramo na neke druge adute. Koristimo moj lakat, koji je slaba točka, ali je i svojevrsna prilika jer su mi ligamenti još nerazvijeni pa su mekani. A tu se može napraviti dosta prednosti. Naravno, i snaga će se u idućim godinama morati razvijati, dakako postupno.
Što je najzahtjevnija bacačka disciplina?
– Nedvojbeno je to koplje, što će reći i većina trenera. No meni je bacanje koplja dosta prirodno, lako tu tehniku razumijem. Ima tu i neprirodnih pokreta koje nije lako usvojiti i zahtijevaju dosta koncentracije, ali i vjere u osobu koja vas vodi.
Vita je sve razrede, kako u osnovnoj tako i srednjoj, prolazila s prosjekom 5.0, što je fascinantno s obzirom na to da je i vrlo perspektivna sportašica. A za takve počesto zanimanje pokazuju američki koledži.
– Još nisam donijela odluku što ću i gdje ću studirati. Morat ću izabrati fakultet uz koji ću moći nastaviti trenirati i ostvariti svoju dugoročnu želju, a to je nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. godine.