Na nedavnom Prvenstvu Hrvatske u veslanju nastupio je i Damir Martin ali ne u disciplini u kojoj smo ga običavali gledati i u kojoj je ostvario svoje najveće uspjehe (olimpijsko srebro i bronca, dva europska zlata). Damšo je ovaj put činio samo jednu četvrtinu posade i s klupskim kolegama iz Croatije (Šuk, Sredić, Alibegović) osvojio naslov prvaka države u četvercu bez kormilara.
- U čamcu smo imali dvojicu veslača od 18 godina, jednog od 24 i mene od 37. Sretan sam što iza mene u klubu ostaju ovako mladi i dobri veslači. S obzirom na moje godine i moj staž u veslanju, energiju moram racionalnije trošiti a ove sezone ću se posvetiti četvercu skul kako bih tako konkurirao za reprezentaciju i za nastup na skorom Svjetskom kupu u Sevilli.
Kako smo dojma da osvajač 11 medalja s najvećih svjetskih natjecanja (OI, SP, EP), s veslima u ruci, još nije rekao posljednju riječ, popričali smo s njim o njegovim konkretnim planovima.
- Skif stoji u hangaru, na polici, do jesenskih priprema ili do nekih treninga tijekom sezone ali sve u svrhu ubrzanja četverca.
Je li to znači da je naš najtrofejniji samac svoju skifističku karijeru priveo kraju?
- Pa ako me baš ne snađe neko zlo, da baš moram, onda me čeka skif.
Znači li to da nema ni ambicija za ući u kvalifikacijski postupak za Olimpijske igre u Los Angelesu?
- Ako mi jedino to ostane, ako će to biti jedina prilika da idem u Los Angeles, onda ću se toga prihvatiti, motivirat ću se. Ali da sada baš toliko želim, da gorim kao prijašnjih godina, moram reći da nemam više toliko žara.
Koliki su izgledi da se za takvo što kvalificira u četvercu na pariće? U skul disciplini.
- Vjerujem da je velika. Nas ima šest koji konkuriramo za taj četverac. Za početak smo Talaja, Šuk, Mahmutović i ja a tu su još Šain i Bošković i moramo još vidjeti koja su najbolja četvorica na nacionalnoj razini. To ćemo kroz pripreme probati iznaći. Do kraja svibnja ćemo se izvrtjeti i naći najbržu posadu s kojom možemo biti i međunarodno konkurentni.
Kako godine odmiču veslači su sve skloniji većim posadama.
- Sama utrka manje traje, brži je oporavak. Treninzi jesu intenzivniji ali nije toliko psihički naporno kada si u ekipi u odnosu na to kada si solo jer ekipa te digne. Puno su manje oscilacije između dobrih i loših treninga. Ekipa je ta koja odradi da smo uvijek na razini, da ginemo jedan za drugoga i bodrimo se kada je teško. U skifu trener ne može znati što ti sam prolaziš na vodi. Ti mu možeš reći a da trener iz iskustva dozira no to je dosta osjetljivo. To psihički više umara nego fizički.
Osim što natjecateljskog žara u njemu još ima, Damir radi i kao trener u svom matičnom klubu Croatiji.
- Mala Petra Mardešić, najbolja hrvatska skifistica, pod mojom je trenerskom palicom i palicom mojeg pomoćnog trenera koji to provodi kada mene nema. A plan je moj i kondicijskog trenera Pere Kuterovca.
Je li plan posvetiti se trenerskom poslu kad se oprosti od natjecateljskog veslanja?
- To uvijek mogu biti. I to mi nije izlazna situacija jer treba ipak prehraniti obitelj i opstati a kao trener s plaćom debelo ispod hrvatskog prosjeka to nije izvedivo. A vi kada ste trener onda ste do 24 sata dnevno i morate, na neki način, ostaviti obitelj na cjedilu. Trenerstvo nije posao, to je poziv. Volio bih nešto raditi za preživjeti a trenerski posao iz gušta.
Što bi to bilo?
- Bilo što gdje god mogu pomoći u sportu. Bilo da je neka rukovodeća ili savjetodavna funkcija. Moje iskustvo od 25 godina seže od najmlađih dana do ovih kasnih natjecateljskih dana i ono je vjerujem iskoristivo u sustavu sporta. Na KIF-u upravo pišem diplomski za trenersku specijalizaciju na veslanju pa sam prošao i pedagoške ali i menadžerske predmete - kazao je Damir Martin.
Otvori KEKS Pay
A miliž li da radnik u Podravci može prehraniti obitelj ?