Utakmica s Turskom u Bursi – u smislu ambijenta te rejtinga i snage suparnika – u dosadašnjem je Dalićevu izborničkom razdoblju bila drugo najteže, najopasnije i najnapetije gostovanje u njegova četiri nepuna kvalifikacijska ciklusa. Samo je njegova prva kvalifikacijska utakmica na klupi vatrenih, s Ukrajinom u Kijevu u listopadu 2017. godine, pred 70 tisuća gledatelja, nosila veći pritisak, naboj i stres od ove u Turskoj. I obje su okončane istim ishodom, 2:0.
Fenomenalan protiv Brazila
Stoga izbornik nakon trijumfalnog pohoda kroz Bursu može slavodobitno konstatirati kako su mu se upravo u najizazovnijim uvjetima za igru gotovo pa savršeno iskristalizirala jedanaestorica s kojima 14. lipnja može krenuti u osvajanje Lige nacija, protiv Nizozemaca u Rotterdamu. Jedanaestorica veličanstvenih iz Burse, unatoč krizama u igri, dionicama nesuvislosti, letargije i panike, mukotrpno su zaslužila taj kredit.
U fokus su, pomalo neočekivano, isplivala dvojica igrača koja na početku ove akcije nisu bila u prvom planu, Josip Stanišić (23) i Mario Pašalić (28). I dok je Stanišić ipak igrač koji za svoju poziciju desnoga braniča ima samo jednoga protukandidata, Juranovića, Pašalić se za svojih pet minuta slave izborio u mnogo izraženijoj konkurenciji. Nakon Turske više nitko ne govori ni o Vlašiću, ni o Majeru, ni Oršiću, nego upravo o – Pašaliću (naravno, i o Livakoviću i Kovačiću, no njihov status u sastavu vatrenih bio je neupitan).
U rujnu prošle godine slavni je austrijski reprezentativac Ivica Vastić u intervjuu za Večernji list na pitanje: "Tko je najbolji nogometaš iz Kaštela, Livaja ili vi?" – bez razmišljanja odgovorio: "Nijedan od nas dvojice, nego – Mario Pašalić!" I upravo u tom duhu Mario Pašalić velikim koracima, a opet tiho i nenametljivo, iz pozadine, gradi svoju dojmljivu karijeru reprezentativca.
Pa ako se malo vratimo u ne tako davnu prošlost, pronaći ćemo s lakoćom čvrsta uporišta za Vastićevu tezu o najboljemu Kaštelaninu. Dakle, Mario Pašalić već ima 52 nastupa za vatrene, dva velika natjecanja iza sebe i ukupno sedam pogodaka. Neki od njih bili su vrijedni poput suhoga zlata: primjerice, Pašalićev je gol protiv Cipra u Rijeci za 1:0 donio pobjednički zamah u kvalifikacijama za SP u Kataru. Pašalić je bio, uz Oršića, Dalićev džoker u sudbinskoj utakmici sa Španjolcima na Europskom prvenstvu, postigavši gol za 3:3 i produžetke.
Da u lipnju 2022. godine nije bilo Pašalićeva pogotka u Kopenhagenu za 1:0, u utakmici Lige nacija s Danskom, Hrvatska se ne bi plasirala na završni turnir u Nizozemskoj. Dapače, Mario je bio važan kotačić igre Hrvatske u obje utakmice s Danskom i Francuskom, a one spadaju među najznačajnije pobjede Dalićeve ere.
Mario Pašalić na SP-u u Kataru nastupio je u svih sedam utakmica, s naglaskom na fenomenalnu rolu u susretu s Brazilom, kada je upravo na poziciji desnoga krila vrhunski odradio posao motreći na Viniciusa Juniora, zajedno s Juranovićem. I na kraju, Marijeva izvedba u Bursi, u kojoj je nedostajao samo pogodak, bila je kruna njegova opusa u reprezentaciji.
Tako nakon svega što se zbilo u Bursi, izbornik više ne bi trebao imati dvojbi oko napadačkoga trojca za Ligu nacija. U njemu Pašalić postaje neizostavan kotačić. Andrej Kramarić profilirao se kao jedino logično rješenje za centralnu špicu, pa iako se na toj poziciji ne osjeća kao riba u vodi, još uvijek je za koplje ispred svih potencijalnih konkurenata: Livaje, Petkovića i Muse. Boljega golgetera od Kramarića nismo imali još otkad je sa scene sišao Mandžukić.
Naravno, Ivan Perišić nedodirljiv je na poziciji lijevoga krila, i zbog svoga iskustva, igračke moći i siline, pa i zasluga, ali i zato što više nema pravoga konkurenta, s obzirom na to da Oršić očito to više nije kada u posljednje dvije utakmice od izbornika nije dobio ni minute. A u te dvije utakmice s Walesom i Turskom Perišić u napadačkom smislu nije bio silovit i briljantan kao nekada; dapače, već u posljednjih pet utakmica nije postigao pogodak za reprezentaciju, a imao je gotovo pa punu minutažu.
Što će izbornika najviše golicati do lipnja, odnosno okupljanja uoči Lige nacija? Ponovno mu, čini se, postaje zanimljiv Borna Barišić, koji se u Bursi uspio izboriti za poziciju pokraj mlađega i renomiranijega Borne Sose, što je ipak iznenađenje jer Sosa je ipak figurirao kao čvrsto i dugoročno rješenje za lijevoga braniča. Između dvojice imenjaka odvijat će se najintrigantija bitka za poziciju u momčadi za Ligu nacija.
Iskušenje za Brozovića
Na kraju, sljedeća dva mjeseca bit će golemo iskušenje za Marcela Brozovića, čija je forma devalvirala nakon dugoga oporavka od ozljede. Brozović je stisnuo zube i herojski odradio 180 minuta protiv Velšana i Turaka, pa i zato što Dalić na raspolaganju više nema nijednog igrača njegova profila, a jedino što bi izborniku išlo na ruku jest da Brozović u nadolazećemu razdoblju dobije poštedu u Interu.
No to se neće dogoditi jer Marcelo je u milanskom klubu kapetan i najskuplji igrač u svlačionici, a Inter se natječe na tri fronte i do kraja sezone čeka ga iscrpljujući ritam utakmica.
Što je previše previše je, Pašalić po običaju nije napravio ništa posebno osim što se lopta koju je izgubio odbila do Kovačića koji je dao gol. Da bi Pašalić mogao igrati Krama je mora u sredinu tako da smo izgubili dva a ne jednog igrača. Osrednji igrač koji ne igra u svom klubu ali kod Dalića se za njega mora naći mjesto.