To su mladi reprezentativac Luka Babić, koji je ovo ljeto napustio žute, i strateg Božo Maljković koji je upravo u Splitu doživio svoje najsvjetlije trenerske trenutke.
– Moram priznati da ne volim igrati protiv svojih klubova, a Jugoplastika, kako ja i danas zovem Split, to jest. Premda isto to mogu reći i za Unicaju i Limoges, no ipak moram reći da sam u Splitu proveo najljepše četiri godine svog života. Ne samo zbog sporta, već i zbog svega oko njega.
Maljković je žutima donio dva naslova europskog prvaka (1989. i 1990.) pa je Splićanima ostao u vrlo lijepom sjećanju. Zato je u prosincu 1996., kada je gostovao sa Panathinaikosom, na Gripama doživio nevjerojatan doček. Bez obzira što je on srpski trener, a sve se događalo osjetljive poratne godine, doživio je ovacije koje se dugo nisu stišale.
– Gripe su mi tada ukazale počast, bila je to nezaboravna ljudskost. Bila je to noć za napisati knjigu.
U emotivnom škripcu mogao bi se naći i 21-godišnji Babić koji se ovih dana telefonski bockao sa svojim dojučerašnjim suigračima, i dalje prijateljima.
– Kada je izašao raspored natjecanja u ABA ligi, prvo što sam učinio bilo je da provjerim kada gostujemo u mome Splitu. Kada sam odlazio, u klubu mi nitko ništa nije zamjerao, a nadam se da je tako i s publikom, jer su shvatili da je ovo za mene korak više u karijeri. U Cedeviti sam se dobro snašao, toliko dobro da me ne muči nostalgija, da mi Split ne nedostaje toliko jako kao što sam mislio da će biti.
Luka je nabavio desetak ulaznica, a za njega će u subotu na Gripama navijati malobrojni, no otac, majka i dvije sestre sasvim sigurno bit će na njegovoj strani, kao i djevojka, Šibenčanka Natalija, koja ipak neće doći na utakmicu.
– Rekao sam im da sjednu u neko sigurnije okruženje, da se trude biti neupadljivi, da ne reagiraju previše uočljivo na ono što ja napravim – kazao je Babić priznavši da će teško izbjeći tremu uoči utakmice.
– Zato jedva čekam da utakmica počne, jer s njom nestaje i ta nelagoda – ističe igrač koji se ovo ljeto nametnuo igrama u reprezentaciji.