U svijetu umjetničkog klizanja, koji je oduvijek cijenio gracioznost, eleganciju i privid savršenstva, Tonya Harding bila je anomalija. Djevojka iz radničke klase Oregona, odrasla u siromaštvu, s ljubavlju prema lovu i automehanici, nikada se nije uklapala u kalup ledene princeze. No, na ledu je bila sila prirode.
Njezina atletska moć kulminirala je 1991. godine kada je, na opće oduševljenje svijeta, postala prva Amerikanka i druga žena u povijesti koja je u natjecanju uspješno izvela trostruki axel, skok koji se smatrao tehničkim vrhuncem muškog klizanja. Taj trenutak trebao ju je upisati u anale kao revolucionarku, sportašicu koja je pomaknula granice mogućeg. Ipak, povijest će je pamtiti po nečem sasvim drugom, događaju koji se zbio tri godine kasnije i koji je njezino ime zauvijek urezao u kolektivno pamćenje kao simbol nesportskog ponašanja i izdaje.
Njezin život od samog je početka bio borba. Rođena 1970. u Portlandu, odrastala je seleći se iz jedne prikolice u drugu, u obitelji opterećenoj neimaštinom. Njezina majka, LaVona Golden, radila je kao konobarica i sama je šivala kćerine blještave kostime kako bi uštedjela novac. Iza te majčinske potpore, kako je Harding kasnije tvrdila u brojnim intervjuima i svojoj biografiji, skrivala se mračna priča o sustavnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Tonya je opisivala kako bi je majka nakon lošeg nastupa odvlačila s leda, tukla četkom za kosu i vrijeđala, vjerujući da je to jedini način da je motivira. Svjedoci iz tog vremena, uključujući i druge klizače, potvrdili su LaVoninu okrutnost, opisujući je kao "majku iz pakla". Jedino utočište pronalazila je kod oca, koji ju je naučio popravljati automobile i vodio u lov, te na ledu, gdje je sav bijes i frustraciju mogla pretočiti u snagu za skokove koje nitko drugi nije mogao izvesti.
Kako je odrastala, obrazac disfunkcionalnih odnosa nastavio se i u njezinom ljubavnom životu. S 15 godina upoznala je Jeffa Gilloolyja, za kojeg se udala s 19 godina. Njihova veza bila je toksična i nasilna, obilježena prekidima, pomirenjima i sudskim zabranama prilaska. Prema policijskim izvješćima, Gillooly ju je redovito fizički zlostavljao, a u jednom je navratu navodno zaprijetio da će joj "slomiti noge i okončati karijeru".
Unatoč svemu, Tonya mu se uvijek vraćala, dijelom i zato što ju je, kako je tvrdila, Američki klizački savez (USFSA) pritiskao da ostane s njim, smatrajući ga "stabilizirajućim utjecajem". Taj turbulentni odnos postat će okidač za katastrofu koja će uništiti ne samo njezinu karijeru, već i živote svih uključenih.
Sve se srušilo 6. siječnja 1994. godine. Uoči američkog nacionalnog prvenstva u Detroitu, glavna Tonyina suparnica i miljenica nacije, Nancy Kerrigan, napadnuta je nakon treninga. Unajmljeni napadač Shane Stant udario ju je metalnom palicom po koljenu s ciljem da je onesposobi za natjecanje. Kerrigan je zbog ozljede morala odustati, a Harding je osvojila prvenstvo i osigurala mjesto u olimpijskom timu za Lillehammer. Ubrzo je klupko zavjere počelo se odmotavati, a tragovi su vodili izravno do Tonyina bivšeg supruga Jeffa Gilloolyja i njezina tjelohranitelja Shawna Eckardta, koji su organizirali napad. Svijet je bio u šoku, a medijska histerija dosegnula je vrhunac. Iako je Harding uporno nijekala bilo kakvu umiješanost, sumnja je ostala, pretvarajući predstojeće Olimpijske igre u neviđeni medijski cirkus.
Iako joj je bilo dopušteno natjecati se u Lillehammeru, pritisak je bio prevelik. Nakon drame s puknutom vezicom na klizaljci i suza pred sucima, završila je na razočaravajućem osmom mjestu, dok je oporavljena Nancy Kerrigan osvojila srebrnu medalju. Po povratku u SAD, pravni je sustav sustigao Harding. Kako bi izbjegla zatvorsku kaznu, priznala je krivnju za urotu radi ometanja kaznenog progona, priznajući da je za plan saznala nakon napada i da ga nije prijavila vlastima. Osuđena je na tri godine uvjetno, 500 sati dobrotvornog rada i novčanu kaznu od 160.000 dolara.
No, najveća kazna tek je uslijedila. Američki klizački savez oduzeo joj je naslov prvakinje iz 1994. i izrekao joj doživotnu zabranu bavljenja umjetničkim klizanjem, bilo kao natjecateljici ili trenerici.
Život nakon klizanja bio je niz pokušaja i pogrešaka, potraga za identitetom izvan ledene plohe. Kratko se okušala u profesionalnom boksu, gdje je ostvarila tri pobjede i tri poraza, a najpoznatiji je bio njezin meč u celebrity boksu protiv Paule Jones, žene koja je tužila Billa Clintona za seksualno uznemiravanje. Radila je kao zavarivačica, prodavačica i molerka, boreći se da spoji kraj s krajem. Pojavljivala se u nizu reality emisija, pokušavajući unovčiti svoju zloglasnost. Godine 2018. stigla je do finala popularnog showa "Dancing with the Stars", gdje je osvojila treće mjesto i simpatije dijela publike koja je u njoj vidjela više od negativke iz tabloida.
Ključni trenutak u reevaluaciji njezina lika dogodio se 2017. godine s izlaskom filma "I, Tonya", u kojem ju je maestralno utjelovila Margot Robbie. Film nije nudio jednostavne odgovore niti je pokušavao Harding osloboditi krivnje, ali je njezinu priču stavio u širi kontekst klasnih razlika, medijskog linča i obiteljskog zlostavljanja koje je trpjela od djetinjstva. Javnost je po prvi put dobila slojevitiji prikaz žene koju su desetljećima ismijavali i osuđivali. Film je potaknuo raspravu o tome je li Tonya Harding bila samo zlobna manipulatorica ili i sama žrtva okolnosti koje su je oblikovale.
Danas Tonya Price, kako se preziva nakon udaje za trećeg supruga Josepha Pricea s kojim ima sina, živi povučenim životom u saveznoj državi Washington. I dalje povremeno kliže, za vlastiti užitak, daleko od svjetala reflektora i osuđujućih pogleda.
Otvori KEKS Pay
Šta je molerka?!? 🤬🤬🤬