Nema veće časti za sportaša od osvajanja olimpijske medalje za svoju zemlju. Trenutak kada se zastava diže uz zvukove nacionalne himne sjećanje je koje traje cijeli život, a sama medalja, čija se vrijednost materijala procjenjuje na više od 2000 dolara, simbol je desetljeća odricanja i napornog rada. No, osim neprocjenjive časti i domoljublja, na Zimskim olimpijskim igrama 2026. u igri je i nešto mnogo opipljivije: hladna gotovina. Mnogi nacionalni olimpijski odbori i vlade diljem svijeta nude svojim sportašima izdašne financijske poticaje, pretvarajući sportski uspjeh u nagradu koja može osigurati egzistenciju. Iznosi se drastično razlikuju od zemlje do zemlje, krećući se od simboličnih bonusa do svota koje doslovno mijenjaju život, otkrivajući različite filozofije o tome kako vrednovati nacionalne heroje.
Na samom vrhu ljestvice po darežljivosti nalaze se Singapur i Hong Kong, koji nude astronomske iznose kao motivaciju svojim sportašima. Singapur, koji je na Zimskim olimpijskim igrama debitirao tek 2018. godine i još uvijek čeka na svoju prvu medalju, nudi nevjerojatnih 787.000 američkih dolara za osvajanje zlata. Srebrna medalja donosi gotovo 400.000 dolara, a brončana skoro 200.000. Sličnu strategiju primjenjuje i Hong Kong, koji je za zlatnu medalju spreman isplatiti oko 768.000 dolara. Ove basnoslovne cifre nisu samo nagrada, već jasan strateški potez bogatih nacija s malom tradicijom u zimskim sportovima kako bi potaknule svoje sportaše da ispišu povijest i stave svoju zemlju na olimpijsku mapu.
Popis zemalja koje nude šesteroznamenkaste iznose za olimpijsko zlato prilično je dugačak i raznolik. Domaćin Igara, Italija, svoje će zlatne sportaše nagraditi s otprilike 213.000 dolara, a s obzirom na prednost domaćeg terena i velik broj natjecatelja, talijanski olimpijski odbor mogao bi se naći pred isplatom višemilijunskog iznosa. Kazahstan se ističe s bonusom od 250.000 dolara za zlato, dok je Cipar spreman dati 177.000 dolara. Među izdašnijima su i Bugarska sa 151.000, Litva sa 133.000 te Češka sa 117.000 dolara za zlatnu medalju u pojedinačnim sportovima.
Ipak, nagrade ne dolaze uvijek isključivo u obliku novca. Poljska je možda i najkreativniji primjer, nudeći paket koji nadilazi običan bankovni transfer. Uz novčanu nagradu i tokene u vrijednosti od preko 210.000 dolara, poljski osvajači zlata dobivaju i automobil Toyota Corolla, potpuno namješten dvosobni stan, umjetničku sliku, vaučer za odmor i nakit. To je pravi kovčeg s blagom koji nagrađuje sportaša na svim životnim razinama. S druge strane, Austrija ima elegantan i jedinstven pristup, nagrađujući svoje medaljaše zlatnicima poznatim kao "Philharmoniker". Zlatna medalja donosi kovanice u vrijednosti od oko 24.000 dolara, srebrna 20.000, a brončana 16.500 dolara.
U sredini spektra nalaze se sportske velesile poput Sjedinjenih Američkih Država, čiji se model nagrađivanja čini skromnijim na prvi pogled. Kroz program "Operation Gold", Američki olimpijski i paraolimpijski odbor (USOPC) isplaćuje 37.500 dolara za zlato, 22.500 za srebro i 15.000 za broncu. Iako pojedinačni iznosi nisu među najvišima, ukupna svota koju USOPC isplati nakon Igara redovito je golema zbog velikog broja osvojenih medalja. Primjerice, nakon Igara u Pekingu 2022., isplaćeno je ukupno 5,6 milijuna dolara bonusa. Odnedavno, američki olimpijci imaju i dodatnu pogodnost: zahvaljujući donaciji, svaki član tima, neovisno o rezultatu, dobiva 100.000 dolara u mirovinski fond, što sportašima pruža dugoročnu financijsku sigurnost.
Pojedine zemlje, umjesto golemih jednokratnih isplata, radije biraju model dugoročne sigurnosti za svoje sportske velikane. Sjeverna Makedonija svojim medaljašima osigurava doživotnu mjesečnu naknadu, dok Norveška, najuspješnija nacija u povijesti Zimskih olimpijskih igara, svojim osvajačima medalja dodjeljuje godišnju sportsku stipendiju u iznosu od otprilike 17.000 dolara.
Zanimljivo je da neke od najdominantnijih nacija u zimskim sportovima uopće ne nude izravne novčane bonuse za osvajanje medalja. Velika Britanija, Švedska i već spomenuta Norveška pripadaju tom "klubu". Njihova je filozofija potpuno drugačija: umjesto da nagrađuju isključivo krajnji rezultat, one sustavno ulažu u sportaše tijekom čitave njihove karijere. Kroz razne programe stipendiranja i financijske potpore, poput britanskog "Athlete Performance Award" koji se financira sredstvima nacionalne lutrije, osiguravaju sportašima sredstva za život i vrhunske uvjete za trening godinama prije samih Igara. Time im omogućuju da se u potpunosti posvete sportu bez egzistencijalnih briga. Nevjerojatan uspjeh Norveške, koja redovito osvaja najviše medalja, najbolji je dokaz da ovakav model ulaganja u razvoj, a ne samo u konačni ishod, može biti izuzetno učinkovit.
Na kraju, nagrade se ne zaustavljaju uvijek na trećem mjestu. Nekoliko država prepoznaje i cijeni golem trud sportaša koji su za dlaku ostali bez medalje. Belgija, na primjer, osvajače četvrtog mjesta nagrađuje s gotovo 12.000 dolara, dok Poljska za isti plasman nudi 14.000 dolara. Neke zemlje, poput Cipra, idu toliko daleko da nagrađuju čak i 16. mjesto s 12.000 dolara. Uz to, ne zaboravljaju se ni ključni ljudi koji stoje iza svakog uspjeha, treneri. Estonija svojim trenerima dodjeljuje bonus u iznosu od čak 50 posto nagrade njihovog sportaša, dok je u Belgiji taj iznos 25 posto. Slovenija pak primjenjuje model gdje se nagrada dijeli popola između sportaša i trenera.
Otvori KEKS Pay
